“Bitka na Sutjesci”. Niti veće bitke, niti jadnijeg obilježavanja godišnjice slavne epopeje. Gdje smo to pogriješili da se stidimo svojih djedova, koji su časno sa pjesmom ginuli za slobodu svojih potomaka. Njih 7.500 nikada se nije vratilo iz bespuća Zelenogre, Tare, kanjona Sutjeske,… U čemu je problem da “Bitku na Sutjesci” predstavimo kao našu i ničiju. Zar treba da jedne nedjelje godišnjicu obilježavaju u  Republici Srpkoj, onu drugu u Federaciji BiH, a oni iz Hrvatke stide se i reći da je to bila bitka gdje su ginuli i njihovi najvrijedniji sinovi.

Problem leži u činjenici da su na Sutjesci ginuli jedan pored drugog Srbin, Hrvat, Bošnjak, Crnogorac, Slovenac,…udarajući na fašističke horde i domaće satrape svom snagom, i idealima nekog boljeg života. Zato su pobijedili višestruko jačeg neprijatelja. Današnja politika na prostorima bivše Jugoslavije ne može shvatiti da smo zajedno bili najjači. Zabodeni u svoje torove, lažne privatizacije, bogaćenja preko noći i dalje žele nam prodavati maglu da se na Sutjesci ginulo badava.

Nije tačno, ima nas još potomaka onih koji su ostavili kosti na toj Sutjesci, i onih koji su na sreću preživjeli tu golgotu.

Srpski narod podnio je veliku žrtvu i na Sutjesci, ali i Kadinjači, Kozari, Kordunu….Međutim, kao da se stidi slavne prošlosti, pa u ime evropejaca rade ono što niko ne bi svojim potomcima poželio. Dižu spomenike njemačkoj manjini u Banatu, koji su redom bili pripadnici zloglasne divizije “Princ Eugen”, koja je i na toj Sutjesci imala zadatak da zarobljenih nema. Od kolijevka sve na licu mjesta ubiti, a najveću cijenu platili su ranjenici. Uz sve to sad je i “bradonja” Nikola Kalabić heroj. Ne treba biti pametan, dovoljno je staviti sliku Kalabića i Save Kovačevića jednu pored druge, da vidite “ko kosi, a ko vodu nosi”…

U Hrvatkoj odavno razum nije jača strana. Nema istorije, ali ima povijesti, da su srbi, bošnjaci i svi drugi zločesti, samo da se dokaže kako je ideologija NDH bila ispravna, jer zaboga miloga, kako onda opravdati domovinski rat. A, neka ih je stid! Najviše je na Sutjesci poginulo Dalmatinaca. Iz Prve dalmatinske udarne brigade poginula su 564 borca. Druga dalmatinska udarna brigada ostala je bez 746 borca. Treća dalmatinska udarna brigada na Sutjesci je izgubila 530 boraca. Malo li je ?

787 Šibenčana i Šibenčanki ostavilo je svoju mladost negdje u bosanskim gudurama oko Sutjeske, ali i 190 splićana. Danas u ta dva grada i ne znaju da su njihovi didovi zajedno sa Draganom, Milanom, Ljubanom, Šćepanom, Muhamedom i Eminom vojevali i odlično se razumjeli, i gladni i žedni.

O, kako si nepravedna istorijo, zašto svoje junake ostavi u zapećku.

Ista slika je i u Federaciji BiH, koja se ne odriče partizanske epopeje, ali sa ogradom, da su svi “drugi” ustače i četnici. I oni sami znaju da nije tako, ali vjeruju da će nove generacije učeći se lažima i to gradivo savladati. U Republici Srpskoj, busanje u prsa: “Mi smo iznijeli rat, sve su to naši preci”. Zar vam brojke iz Dalmacije ne pokazuju da lažete gospodo iz Republike Srpske.

Crnogorci ponositi, niđe ih ni za lijeka. IN je reći “Montenegro”, jer tako su ih učili italijanski okupatori. Jadna li vam majka, da vas Njegoš čuje,…..

I, tako, obrni, okreni, na Sutjesci su svi ratovali, ali svi se je odriču redom…..Nama i ne treba bolje, ali prevarili su se u jednom: “Dok se čuje i poslednja puška sa Ljubinog groba, računajte da vas potomci heroja gledaju, za sada…..