U 1265. broju „Pravoslavlja“ novina Srpske Patrijaršije od 1. decembra 2019. leta Gospodnjeg, objavljen je intervju sa Danicom Crnogorčević, vokalnom solistkinjom i interpretatorkom duhovne i etno muzike. O značaju umnožavanja talanata darovanih nam od Gospoda, kao i o ljubavi prema crkvenom pojanju, duhovnoj i etno muzici, ali i o odnosu između hrišćanskog života i muzike, sa Danicom je razgovarao katiheta Branislav Ilić.

Draga Danice, kada se pojavila Vaša ljubav prema crkvenom pojanju?

Bog Vam pomogao, Branislave! LJubav prema crkvenom pojanju se probudila u mom srcu onda kada sam kao dijete išla na vjeronauku u crkvi svetog Nikole u Ulcinju, kod našeg oca Radojice Božovića. Tada nas je učiteljica Milica Ćetković učila duhovne pjesmice koje su bile samo klica, ne samo za pjevanje te vrste muzike, već i za ono što se u najčistijoj bašti, dječijem srcu, posije i kasnije, probijajući se kroz razne korove što nam ovaj svijet nudi, kako smo rasli mi, tako su se te klice probijale i izrasle u prelijepe cvjetove i plodove. Ono što smo tada naučili to je zapravo usmjerilo moj put, a sigurna sam i put ostale djece koja su takođe pohađala časove vjeronauke tada.

Vi ste mudro prepoznali dar kojim Vas je Gospod nagradio, u tom duhu, recite nam kako su izgledali počeci Vašeg bavljenja, kako crkvenim pojanjem, tako i duhovnom i etno muzikom? Koliko je važno da umnožavamo darove?

Pored školovanja i svih ostalih obaveza u toku školovanja, pjevanje je išlo za mnom, nekako neprimjetno i nenamjetljivo, kao da je čekalo pravi momenat da se pokaže u pravom svijetlu. Dok sam živjela u Beogradu, išla sam u muzičku školu, bavila se raznim sportovima, glumom, a pjevanje je sve vrijeme strpljivo boravilo u tišini moga srca. Još u osnonvnoj školi moja profesorica Dubravka upoznala me je sa etno muzikom, kasnije sam iz ljubavi prema istoj, počela sama da istražujem i tako došla do toga da pjevam na mnogo jezika baš tu vrstu muzike. Gospod nam je svima dao darove za nešto, svakome različit cvijet, različitog mirisa, ali iste ljepote, da zajednički činimo miomirisnu baštu. Ako ih budemo pravilno njegovali, bez takmičarskog duha i bez gledanja u tuđe cvjetove sa jednom dozom ljubomore, onda će naš cvijet izrasti u zdrav plod te ćemo onda moći da ga umnožimo i podijelimo. U suprotnom, nećemo imati šta da umnožimo i šta da pružimo našoj braći i sestrama.

Kada ste počeli profesionalno da se bavite etno muzikom?

Onog momenta kada su nastupi počeli da budu sve češći, tog momenta sam shvatila da treba mnogo ozbiljnije i posvećenije da se predam tom pozivu. Naravno još uvijek su sve ovo počeci, potrebno je još mnogo ulaganja i sredstava da bi ostvarili neke ideje, kako bi što bolje kroz muziku sačuvali našu vjeru, tradiciju, kulturu i hrišćanski etos.

Prošle godine je izašao Vaš prvi album koji je plod dugogodišnjeg rada, ali i ljubavi prema etno i duhovnoj muzici. U pripremi za izdavanje ovog albuma pomogao Vam je Vaš suprug đakon Ivan, mladi teolog. CD nosi naziv: „Gospode dođi“, a izašao je blagoslovom Arhiepiskopa cetinjskog i Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, u izdanju manastira Ostrog. Zamolio bih Vas da sa našim čitaocima podelite važnije detalje vezane za Vaš prvi album?

Tako je. Blagoslovom našeg Arhiepiskopa cetinjskog i Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, taj album je počeo da se snima, jednim dijelom je pomogla i naša Mitropolija. Sniman je u studiju u Beogradu. Pjesme su takođe odabrane spontano. Đakon Ivan je imao veliku ulogu u svemu tome, počevši od korigovanja postojećih tekstova da bi se tačnije i ljepše uklopile u ritam, ideje oko aranžmana, naziva albuma, fotografisanja za omot, itd. Moj suprug, đakon Ivan je napisao prvu pjesmu koja je posvećena vaskrsenju Lovćenske kapele koja nosi naziv „Doletio Bijeli Golub“.
Iskreno, nisam mogla ni da zamislim da ću nekada imati svoj CD, ali uz veliku moralnu podršku svoje majke, koja me je ohrabrivala za taj poduhvat, napokon sam započela snimanje. Odlučila sam se da to za početak budu pjesme koje će biti duhovnog karaktera ali sa jednom muzičkim podlogom koju prožimaju etno elementi. Spojivši to u jedno, danas su nastale pjesme koje se, kako vidim na koncertima vrlo rado slušaju i pjevaju, već smo izdali četiri tiraža.

Svoju darovitost i teološko iskustvo Vaš suprug je projavio pisanjem nekih od pesama koje ste Vi snimili?

Kao što sam i napomenula on je napisao prvu pjesmu posvećenu vaskrsenju Lovćenske kapele, preuredio je nekoliko tekstova kako bi bili prilagođeni u ritmičkom i ispravni u teološkom smislu. Pjesma „Doletio bijeli golub“ se dosta razlikuje od ostalih pjesama na albumu, odiše posebnom notom i emocijom, on me je takođe podstakao da napišem muziku za taj tekst. Sada već za snimanje drugog albuma je napisao većinu pjesama, što je zaista ogromna podrška kao i veliko olakšanje, jer danas je najteže naći pravi i ozbiljni tekst koji nije površan, već se kroz dugoročno slušanje osjeća prava molitva, a da opet sa druge strane, što bi se u narodu reklo „ulazi u uši“ i lako se pamti isto tako i pjeva.

U Vašem bogatom repertoaru posebno mesto zauzima pesma posvećena Svetom Jovanu Vladimiru, a spot za navedenu pesmu snimljen je u velelepnom hramu Svetog Jovana Vladimira u rodnom Vam Baru. Kako je nastala ova pesma?

Rođena sam u Baru, samim tim sam imala i dužnost prema našem predivnom hramu da ipak snimim prvi spot u istom. S obzirom na to da sam tada bila u sedmom mjesecu trudnoće, nismo mogli da se puno posvetimo snimanju i obiđemo još nekoliko destinacija koje su takođe vezane za našeg svetog kralja Jovana Vladimira. Odabrali smo da snimamo spot u hramu svetog Jovana Vladimira u Baru iz razloga što je to novosagrađen hram i htjeli smo da što bolje predstavimo ljepote Sabornog hrama. Pjesmu je napisao i komponovao Zdravko Ostojić iz Makedonije koji je napisao i još tri pjesme koje se nalaze na Cd-u.

Koje biste još pesme posebno istakli?

Sve pjesme su mi podjednako mile, svaka ima svoj smisao, neke pjesme su posvećene Svetom Vasiliju Ostroškom, Svetom Nektariju Eginskom, Svetom Jovanu Vladimiru, Arhangelu Gavrilu i naravno, Presvetoj Bogorodici. Poseban blagoslov na ovom albumu dobila je pjesma vladike Nikolaja Velimirovića, kažem poseban jer kada sam pitala našeg mitropolita da mi blagoslovi snimanje albuma, on je rekao uz blagi osmijeh, „Dajem blagoslov ali da obavezno snimiš pjesmu „Govori Gospode“ i pjesmu o Svetom Jovanu Vladimiru“.

Iz dosadašnjeg iskustva kako biste opisali odnos hrišćanskog etosa i profesionalnog bavljenja muzikom?

Profesionalizam u tom slučaju jedino mogu da prihvatim u smislu još boljeg i dubljeg spoznanja naše pravoslavne vjere i ljubavi koju treba da uzdignemo na veći nivo. Jer kao što Svečovek kod vladike Nikolaja smatraše riječi i misli ne kao neko zanimanje, već kao životvornu muziku svakog zanimanja, isto tako i mi treba da sve što radimo, da to činimo upravo da bi bili dio te vječne nebeske simfonije u slavu Gospoda našeg.

Gospod je Vas i Vašeg supruga blagoslovio i sa dvoje dece. Materinstvo je veliki blagoslov Božji.

Jeste, u kratkom periodu dobili smo dvoje djece, ćerku Kasijanu i sina Jovana. Djeca su najveći blagoslov i najveći poklon koji smo mogli da dobijemo, a sada treba i da to na neki način vratimo time što ćemo ih usmjeriti na pravi put, i biti majka i otac svoj djeci svijeta. Sada shvatam onu rečenicu „Jedan sin joj je dat, da bi joj se otvorile oči za mnoge sinove, koji plaču pod susednim krovovima, jedan sin joj je dat, ne da ga ima no da se nauči biti majka. Budi majka i sveštenik svakom živom stvoru, jer majka je samo peć za kuvanje krompira ako nije sveštenik, a sveštenik koji nije majka, liči na kuvara koji drži prazne lonce za vatrom i obećava gladnima ručak.“

Kakvi su Vaši predstojeći planovi? Možemo li da očekujemo novi album?

Upravo radimo na drugom albumu, za sada je snimljeno pet pjesama, u studiju Aleksandra Kovačevića u Beogradu. Kada će tačno biti gotov to ne znamo, ali radimo na tome, pa kada Bog da. U planu su da se u skorije vrijeme snime spotovi za dvije nove pjesme koje će se naći na drugom CD-u.

Šta biste poručili mladim ljudima i svim čitaocima „Pravoslavljaˮ – novina Srpske Patrijaršije?

Poručila bih da čuvaju svoju mladost, da svoje talante i energiju usmjere na prave iskonske vrijednosti, da se što više trude na svome duhovnom, intelektualnom i moralnom izgrađivanju, jer će na taj način najviše doprinijeti prije svega sebi, porodici, Crkvi i društvu.

Draga Danice, hvala Vam na ovom nadahnutom razgovoru i zajedničkom promišljanju. Želim Vam puno uspeha u daljem radu, uz molitvenu želju da Gospod Vas i Vašu blagočestivu porodicu nagradi svakim dobrom duhovnim i telesnim!

Bogu hvala, i hvala Vama Branislave, kao i svim blagočestivim hrišćanima i čitaocima „Pravoslavlja“. Svako dobro od Gospoda!

Razgovarao: katiheta Branislav Ilić