Hotel “Titanik” na obalama Sredozemnog mora spada u seriju luksuznijih u oblasti Antalije, a tako je i u svim segmentima usluge, pa i u kuhinji.

Svi gosti u Hotelu imaju vrhunski izbor, kako hrane, one tradionalne, ali i orijentalne. Ukusi su različiti, ali zadovoljan gost uvijek je na prvom mjestu.

Prije samog ulaska u kuhiju, svi gosti prelaze kontrolu gdje ih dočekuje mjerač temperature, a onda ulazite u carstvo “đakonija”. Dočekuje vas odjel sa hljebom, i svim vrstama peciva, slatkim, slanim perecima. Potom prelazite na odjel sa pitama, burek, sirnica, zeljanica…..A, onda slijede raznorazna jela, nekoliko vrsta mesa, ali i riba, krompiri na više načina, čorbe i supe. Salate su poseban odjel, dominiraju one tradicionalne iz Turske, i sve je svježe, paprika, paradajz, luk, zelena salata…..Važno je napomenuti, da kada su se počeli graditi luksuzni kompleksi hotela, grad Antalija je uslovio sve vlasnike hotela, da moraju uzimati voće i povrće iz domaćih plastenika, čime je svakako ojačana i privreda te regije.

Za kraj smo ostavili poslastice, a njih ima u svakom obliku. Raznorazne đakonije, tulube, hurmašice, orasnice, kolači sa svježim voćem, raznorazni prelivi, pudinzi, voćne salate, sokovi, topli i hladni napici, a onda sve to začinjeno sa ogromnim korpama svježeg voća, narandžama, mandarinama, bananama, ananasima, kruškama, jabukama….

Inače, radnici hotela u kompleks ulaze u 6 časova ujutru (tokom cijele noći radi 25 radnika), a od 100-otinjak, 30 ide u kuhinju, na preotali personal djele se čistačice, sobarice, konobari, fitnes radnici, čuvari, recepcionari, baštovani…..

U ovom trenutku u hotelu boravi oko 500 gostiju, a pun kapacitet “Titanika” izgleda impresivno, oko 3.000.

Treba napomenuti da zbog pandemije virusa korona domaćini su ograničili i sam kapacitet kuhinje, ali i sada izgleda sve zaista prebogato. Možemo misliti samo, kako je to sve u punom sjaju.

Među brojnim kunzumentima zadovoljni su bili i fudbaleri Borca, kao i novinari koji su pratili banjalučku ekspediciju. Svi smo se složili u jednom: “Sad i ko zna kada”….