Startuju Područne lige Gradiške i Banjaluke, popularne “Kajzerica” i “Bundesliga”, takmičenja koja su bila zaštitni znak ovog portala….Sve do jeseni….A, onda kao grom iz vedra neba odjeknulo je da se bajinačka Mladost i Borac iz Šibovske izbacuju iz lige, proljeće je stiglo, a njih nema nigdje….Ko zna da li će ih više ikada i biti, jer daleko je jesen, pogotovo ona koju im nudi Mile Kovačević i njegova bratija.

Zajedničkih 97 godina (Borac 53, Mladost 44) izbrisani su kao gumicom voljom “vožda iz Žeravice”, jer on misli da tako može. Svi vidimo da može, dokle vidjećemo, ali ima i onaj gore, njegov Sud zna biti zajeban….

Mladost i Borac nisu ništa bolji, niti gori od ostalih “sapatnika” iz Republike Srpske koji imaju samo jednu želju, igrati seoski fudbal, dobro pojesti i popiti poslije utakmice, družiti se, stvarati prijateljstva, otvarati nove vidike. Nažalost, takvih je sve manje. Nedostajaće čuvena “treća poluvremena” u Bajincima i Šibovskoj. Šta reći, a da nije patetično….

Kada je jedna od ove dvije delegacije “gostovala” u Žeravici kod “vožda”, tražeći neko riješenje, Kovačević ih je ovako dočekao:

– Ja danas imam 380 klubova. Sa vaša dva ugasiću još 180, ostaće mi 200, i opet sam BOG!!! 

Valjda mu to nije bilo dovoljno pa je nesrećnim domaćinima, zemljoradnicima i seljacima poručio i ovo:

-Znate koliko su moćna braća Ilić. Premoćna! Ali ja sam BOG. A, njihova Krupa završiće tamo gdje ja hoću, za početak u Regionalnoj ligi, a kasnije vidjećemo…….

Nemojte misliti da MI ovo izmišljamo, čak smo bili i previše “uvijeni”, ne želivši se spuštati na dijalog Mile Kovačevića, izvorno je to izgledalo mnogo strašnije, barem tako pričaju pošteni seljaci…..

Naš cilj je bio da pored “Bundeslige” i “Kajzerice” promovišemo na sličan način i sve ostale “male” lige, ali odlaskom Mladosti i Borca sve je nekako izgubilo smisao, svaki klub od kršne Hercegovine do ravne Semberije, Posavine, ponosite Krajine, plodnog Lijevča… stao je u muku Bajinčana i Šibovljana.

Zar je bilo šta ljepše od izvještaja lokalnih junaka u svojim derbijima koji su na našim stranicama bili predstavljeni poput Mesija, a njihove livade i igrališta nosili su naziv evropskih i svjetskih arena. Ne da se sprdamo, već da udahnemo dah života, i da “mali” barem na trenutak budu “veliki”, i to samo u fudbalu, vjerujte nam, u stvarnom životu, oni su veliki za mnoge skorojeviće. A, “vožd” ne da, pa ne da, zapeo da ugasi svaki plemen slobode, zaboravljajući da su Bajinci bili među prvih šest klubova gdje se lopta kotrljala 1993. dok je tekla krv.

Zaboravlja da je Šibovska drugi klub Opštine Prnjavor, odmah do Ljubića. Nema alternative, jer tamo je to oduvijek bilo tako…..A, jesen je daleko…..

Kako očekivati da “vožd” poštuje tu krv, kada je i sam  tokom Otadžbinskog rata bio daleko od rova, i dok “sarajevska raja” kidiše na sve ono što dolazi iz Republike Srpske, on javno izjavljuje da navija za reprezentaciju BiH, i to protiv Srbije! Zato valjda nikad nije bio, a ako BOG da i neće na Terazijama. On je tamo anonimus poput svakog “vožda” koji je pokušao sebe gurnuti ispred svih vrijednosti koje fudbal nosi.

Zamislite situaciju, gdje predsjednik Područnog saveza Miloš Brkić, inače “mupovac” od “glave do pete”, koji vedri i oblači sa bezbjednosti Banjaluke, samim time i Srpske, ne smije proći kroz Šibovsku. Isti oni seljaci poručili mu da nije dobrodošao, i da mu ne garantuju ništa. Ništa mu ne bi ni bilo, poneka pljeska, noga u dupe, slamnati šešir u glavu….Nevjerujete, ako znate Miloša Brkića, zovnite ga u Šibovsku na piće. Ni sa “despotom” ne bi otišao, toliki je fudbalski radnik……

Još jednom se izvinjavamo svim dobronamjernim klubovima “Kajzerice”, i “Bundeslige”, koji su nam pisali, slali izvještaje, fotografije, moli li nas da nastavimo biti uz njih. Vjerujte nam na riječ, gotovo SVI!

Nećemo gaziti sebe, niti one koji su u ovoj priči pregaženi, ugašeni, poniženi, Mladost i Borac.

Neka lige idu, ali bez nas…..