Zoran Bujić novi je trener dubičkog Borca!

Bivši trener Rudar-Prijedora, novigradske Slobode i Podgrmeča preuzeće brigu o dubičkom regionalcu.

Rođeni Prijedorčanin (45) koji je ponikao u Slogi iz Rakelića, je tokom igračke karijeri igrao još za Slobodu Novi Grad, Rudar-Prijedor,Pirot (Srbija).Bujić je trenersku karijeru počeo u juniorima u Omladinskom pogonu Rudar Prijedora, a sa „zeleno-crnima“ osvojio je titulu šampiona Prve lige RS u sezoni 2014/2015 i dao značajan doprinos u osvajanju prvog trofeja u Kupu RS. Bivši reprezentativac Republike Srpske posjeduje “B” i “A” trenersku licencu, a odlučio se i za sticanje profi licence.

-Ambicije Borca su vrh tabele i ako se ukaze prilika napali bi i prvo mjesto. Do saradnje je došlo sasvim slučajno, isteko mi je ugovor sa Podgrmečom koji je želio da nastavimo saradnju a ja sam pored te opcije imao još neke, a Borac je tražio trenera i desilo se da smo stupili u kontakt i kada sam čuo plan koji imaju odmah smo dogovorili saradnju. Bez obzira što neki misle da mi je to korak nazad u karijeri, ja ne mislim tako jer Borac ima ambicije.

Da li će biti pojačanja, ali i odlazaka sa “Đolova”?

Imamo u planu dovođenje nekoliko igača, jer realno ekipa koja je završila sezonu nema kvalitet za nešto više.  O imenima za sada ne želim da pričam, dosta toga bi se trebalo znati 9. jula, kada startuju pripreme. Naravno, proporcionalno da dolascima, biće i odlazaka.

Da se prisjetimo, kako je tekla vaša trenerska karijera? 

Bio sam pomoćnik Darku Nestoroviću od Druge do Premijer lige BiH, sve do dolaska Borisa Gavrana. Peuzimam Slogu iz Rakelića i od kandidata za ispadanje došli smo u situaciju da nam se ukuzala čak šansa za viši rang. Poslije toga dolazim u Rudar i preuzimam juniore sa kojima se borim za vrh pored Želje, Sarajeva, Zrinjskog i Širokog. Onda preuzimam prvu ekipu Rudara kojeg uvodim u Premijer ligu, pa prelazim u Slobodu sa kojom smo se borili sa Modričom za prvo mjesto i kad sam vidio da ambicije kluba nisu da se bude prvi, na poziv uprave NK Podgrmeč prelazim kod njih i borimo se sa dosta jačom ekipom Novog Travnika za prvo mjesto i na kraju zavrsavamo na diobi drugog mjesta. Ovom prilikom bi spomeno mog fudbalskog oca legendu gospodina Darka Nestorovića koji mi je kad sam se povrijedio i nisam mogao nastaviti igrati zvao me da dođem na trening i ne pitajući me pred igračima me predstavio kao novog trenera, njegovog pomoćnika, a  na moje veliko iznenađenje.  Iskoristio bi ovu priliku da mu se zahvalim na svemu i zaželim puno uspjeha u Kuvajtu gdje trenutno radi.

G. Popović