Zemljo mojaaaa,…Ova pjesma je, po mišljenju mnogih, bila nezvanična himna Jugoslavije.

I danas, mnogima natjera suze na oči kad je ponovo čuju.Vraća ih u neke bezbrižnije i ljepše dane.

Pjesma “Zemljo moja”  prvi put je izvedena davne 1975. u Sarajevu, na “Šlageru sezone”. Popularna sarajevska grupa “Ambasadori”, čija je pjevačica bila Ismeta Krvavac, izvela je ovu pesmu. I ako je osvojila tek četvrto mjesto, pjesma “Zemljo moja” oduševila je publiku i uskoro se mogla čuti na radio stanicama od Vardara do Triglava.

 

– Vidim polja što se žitom zlate; i na bregu vidim rodni dom; svakog trena mislim na te zemljo moja“, “Ovde noći nisu tako plave; nigde sunce nema takav sjaj; ovde nisu takve trave; zemljo moja, zemljo moja “, prelepi su stihovi Kemala Montena koji progovara o ljubavi pojedinca prema domovini. Zaista ne čudi da je ljudi doživljavaju kao nezvaničnu himnu zemlje koje više nema . Sjajno je da ova pjesma živi više od četiri decenije, da je uspjela da pobjedi vrijeme i da traje – priča Ismeta. 

Legendarni Kemal Monteno koji je napisao i komponovao ovu pjesmu govorio je da je “Zemljo moja” jedna od njegovih najboljih pjesama.

“Joooj, stalno plačem za starim dobrim vremenima. Mislim da sam se od jugonostalgije i razbolio. Nikada i niko normalan ne bi rasturao onakvu državu, kakvu smo mi imali! Kao Jugosloveni smo bili poštovani i cjenjeni svuda u svijetu, a danas smo podjeljeni i osiromašeni. Ko bi se zdrave pameti mirio sa nečim što je loše. Želim da se volimo i poštujemo, da smo raja i da se družimo kao nekad, da se smijemo. Joj, kako nam je fino bilo, kakva smo raja bili! Ima u jednoj mojoj pjesmi stih, koji govori baš o tim vremenima: „Nismo imali ništa, al’ smo imali sve – govorio je pokojni Kemal Monteno koji nikada nije krio da je veliki jugonostalgičar i da žali za državom u kojoj se rodio, a koje više nema.