Treći uzastopni remi ulio je nadu da će Krupa ponovo biti ekipa od koje svi zaziru! Ruku na srce, u sva tri meča bili su bliži pobjedi, i na gostovanju u Otoci, kao i u domaćem meču sa Veležom, a i sada u Bijeljini, ali fortuna nije bila saveznik momaka iz kanjona Tijesno.

Međutim, ono što raduje jeste ta neka nit, koju je ovaj klub imao tokom svih ovih godina, a koja se bila izgubila u posljednju sezonu -dvije. To zajedništvo, jedinstvo, uz tradiocionalno gostoprimstvo braće Ilić na svim poljima, kao i hijerarhiju koja je jednostavna, ali tako teško primjenljiva na našim prostorima, ovaj klub vinuli su daleko u orbitu bh fudbala. Igralo se finale Kupa BiH, dvije sezone do posljednjeg kola borilo se za izlazak na međunarodnu scenu. Padale su sve ekipe, osim tog Radnika, pravljeni su sjajni transferi, ulagalo se u infrastrukturu.

A, onda je došlo do zasićenja, pomalo svih od svega! Ništa neobično, jer teško je biti “rudar” u bh fudbalu. Kopaš, a uglja nema, a svi traže da i dalje kopaš!

Ipak, ako je suditi po svemu, biće Krupa opet jaka! Vidjelo se to i u Bijeljini, igrom, i stavom, ali i sa onim na tribinama, kao nekada….Na jednom mjestu predsjednik Draško Ilić, “alfa i omega” Dragomir Buco Ilić, direktor Mladen Ilić, pa Morača, pa ona “dječurlija” na klupi predvođeni Mrkobradom, Ilićem, Mazalicom i Anđelićem. A, tu je i klupski sekretar, fotograf Miloš Metlar, i stranica je oživjela. Sve je nekako živnulo.

Sve su to pokazatelji da će Krupa opet biti jaka. Koliko, vidjećmo iz tog žara u očima….