Lazar Preljić, starac od 89 ljeta sa planine Golije, živi onako kako su njegovi preci živjeli već vjekovima. Pije kozije mlijeko, jede sir i kajmak svježe “pokidan”, a sve to začini najboljim mesom, janjetinom mladom. Doktora poodavno nije vidio, a ni ove nove spravice, poput telefona za njega su nešto strano. Još se osjeća mladoliko, kaže da za penzije nije, sve dok stado redovno na ispašu može povesti.

Na pitanje, šta je zajedničko svim ljudima na svijetu odgovara:

– Što im je djetinjstvo dosadno, pa žure da odrastu, a potom bi željeli ponovo da budu djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.

Mnogi to znaju, ali malo ih primjenjuje. Lazar je poslao mudru poruku, “nije zlato sve što sja”,….