U posljednje vrijeme po medijima se mogu čitati izjave klubova Banjaluke o velikom nezadovoljstvu prilikom raspodjele novca za sport Grada Banjaluka.

Previše sam dugo u sportu da ne bi razumio nezadovoljstvo. Spominje se u izjavama predstavnika klubova da su se novci dijelili bez ikakvih kriterija. Ovo se moralo desiti, jer godinama se taj novac tako raspoređuje, bolje reći da se više radi o političkoj trgovini u stilu „JA TEBI,TI MENI“.

Tu raspodjelu vode političke komisije formirane od strane političkih stranaka pri Gradskoj upravi, a da uopšte nisu za to kompetentne, niti imaju kriterij za raspodjelu, niti ikoga pitaju kako da naprave kriterij za raspodjelu; i za to za njih imam izreku, koja je svima poznata, a ona glasi: „ONI KOJI NIKAD NE PITAJU ILI ZNAJU SVE ILI NE ZNAJU NIŠTA“. Biće da je ovo drugo.

Komisija mora da zna da kod kategorizacije klubova pored ostalog mora obavezno uvrsti klubove sa dugom tradicijom. Sa jedne strane sportska javnost žali što su u takvu situaciju došli vrhunski klubovi sa tradicijom i ništa se ne poduzima da ti klubovi ožive u punom smislu, a sa druge, jedni iz komisije kažu da ne da „politika”, dok drugi kažu da nema „komunizma I socijalizma”. I jedni i drugi se proseravaju , jer su preko noći zaboravili šta je njima i njihovim precima dao socijalizam i komunizam. Nije to bilo davno. Da im ne bi socijalizma i komunizma, većina njih bi još uvijek čuvali krave i ovce u nekoj vukojebini. Ne bi znali za putnu, a da ne govorim za električnu infrastrukturu ili obrazovanje. To smo mi.

U Titinoj Jugoslaviji od 22 miliona stanovnika ukupno zaduženje bilo je 27 milijardi dinara, a danas svaka republika iz eks Jugoslavije ima više zaduženosti nego svojevremena cijela SFRJ.

Sam sport u SFRJ bio je na svjetskom nivou, a gdje je danas?

Podjela finansijskih sredstava za sport u Banjaluci više liči na „švedski stol”, malo bi uzeo od socijalizma, malo od komunizma, a nekad (tj. danas) u stilu „kadija te tuži, kadija te sudi”. Može kako hoćeš, zavisno od toga kojoj političkoj koaliciji pripadaš ti ili klub. Pitam se kako ti banjalučki mozgovi zamišljaju privatizaciju u sportu, kada su klubovi u milionskim dubiozama, a nemaju imovinu u vlasništvu; ili kako zamišljaju da će im biti bolje u Sportskom društvu. Pitam se ko će za njih raditi ili kako dijeliti nezarađena sredstva. Zarađena sredstva su osvojene medalje sa svjetskih i olimpijskih prvenstava, a ne svjetskih prvenstava koja se izmišljaju po željama nosioca pojedinih sportskih diciplina. Zato mislim da će se ovo prepucavanje preko medija svesti na onu narodnu: „DAO BOG DA SE O SEBI ZABAVIO” ili još bolje ako klubovi misle pobijediti ne smiju izgubiti, vrlo jednostavno rečeno!

Sve ovo je lako riješiti, ali u uređenoj državi, a šta smo mi-kokošari i jajari. Treba priznati istinu!?

Miro Bjelić