Piše: Miro Bjelić

Ukoliko gospodin Nebojša Torbica otme Rukometnom klubu Borac klupske prostorije u Srpskoj ulici broj 4, uprava kluba zajedno sa navijačima morala bi da organizuje prave demonstracije!

Upamti nešto gospodine iz Krajine koji si u Banjaluku došao u ratnom periodu!

Pitam te zašto nisi ostao u Krajini i branio svoju otadžbinu već si došao u Banjaluku da pljačkaš? Ovo što si ti uradio, odnosno pokušao da uradiš, očigledna je pljačka!

Zato ću da Te javno upitam ”kako si došao do svog bogastva”?

Zaboravio si, što je normalno jer nisi odavde, da je Banjaluka poznata po Fudbalskom i Rukometnom klubu Borac, zemljotresu i Marjanu Benešu! Da objasnim čitaocima da je i prethodna banka pokušala da nam otme taj prostor koji je u našem vlasništvu zašta postoje svi originalni dokumenti i ako Sud bude sudio u skladu sa propisima i zakonom neće biti problema za Borac.

Posebno ćemo se obračunati sa Vašim advokatom Ljubišom Dragićevićem koji u ovom predmetu zastupa tri stranke. Jednostavno, čovjek je samo muljao za sitnu lovu, što samo budala može da uradi!

Takođe, da Te upoznam da je građevinski inžinjer Boro Došen, čiji je sin Predrag – Peco bio trener u Borcu, došao u sukob sa mnom u sukob oko tog prostora tvrdeći da je on u vlasništvu Banke! Tvrdio je kako će Banka tu da napravi trezor.

Naravno, izbacio sam ga iz kancelarije da bi on desetak dana kasnije došao da mi se izvini jer je to ipak prostor u vlasništvu RK Borac!

Zato se i pitam kako to da je taj prostor opet u vlasništvu Banke? Imam sve informacije ko je tu sve mutio i šta su i kakvu korist imali od toga!

Da Te još napomenem da nemaš pojma kako je i ulaz iz dvorišta u podrum, veličine 24 kvadratna metra, u vlasništvu RK Borac!

Posebna priča je Geodetska uprava, a o sudstvu ću da pričam ako dođe do presude. Mnoge će se stvari tada otkriti!

Volio bih, takođe, da javnosti pokažeš uplatnice za razvoj sporta Banjaluke. Znamo da si za banjalučki sport dao nule (0) dinara, odnosno KM!

Pokrenućemo i pitanje kako si i na koji način došao do tog bogatstva. Pričaš kako ćeš tu napraviti hotel za svog sina i da mu treba treba baš taj podrum. Da li je potrebniji hotel i prostor za Tvog sina ili će djeca koja su polaznici rukometne škole, njih 123, ostati bez finansijske pomoći?

Čujem i da si neke članove RK Borac prijavio u MUP pa su morali da daju izjave zbog navodnih prijetnji! I, ne zaboravi, ovo što sada pišem nije prijetnja, ali me samo prijavi pa će biti iznešeno još Tvog prljavog veša!

Ne zaboravi da ja imam 81 godinu i da me ništa ne može zastrašiti!

Meni je najveća boljka oko tog prostora to što sam došao u sukob sa svojom generacijom koja je tražila da taj iznos, umjesto da ga kupim, podijelim njima kao premije! Ja to nisam dozvolio jer sam želio da Borac i sutra živi!

Danas zbog toga ne govorim sa Dr Nebojšom Popovićem koji mi je rekao da sam lud i da će nam taj prostor svakako neko uzeti! I izgleda da će to i biti istina.

I da još znaš, preduzeće Slateks na čelu sa direktorom Milanom Perduvom, je renoviralo prostor i izbacilo sav šut. Takođe, braća Štraus, Ivan i Tihomir, arhitekte iz Banjaluke koji su živjeli u Sarajevu, su napravili idejno rješenje za taj podrum i od njega Borac danas živi.

I onda si se našao Ti, iz vukojebine, da po Banjaluci otimaš sportske nekretnine! Ja ću tražiti i lično platiti nadležne organe da ispitaju Vaš rad u Banjaluci!

Jer, ne žalim da odem pod zemlju a da mi moji saigrači zamjere što nisam poslušao Doktora Nebojšu Popovića!

Zato i kažem, ukoliko se presudi u Tvoju korist, a nema šanse, da će Grad gorjeti od navijača! Zato svima dajem na znaje da rade po Zakonu i propisima, kako za nekoga nebi bilo kasno! ”Gospidine”, ukoliko ste gospodin, Nebojša Torbica, sigurno je da ni jedan Banjalučanin neće dozvoliti da naša djeca, zahvaljujući takvima kao što ste Vi i Vaša bratija, ostanu na ulici! 

Ovo je samo početak, imamo odličnog advokata, Andreja Obradovića, koji ne prodaje klijente! Živi bili pa vidjeli. Sva orignialna dokumentacija postoji i zna se kod koga je!