Muke banjalučkih đaka, odnosno njihovih roditelja startovale su ne samo kupovinom knjiga. Na red je došlo i ono o čemu se malo priča u javnosti, gradski prevoz. Cijena školske mjesečne karte iznosi nevjerovatnih 28 maraka, što Banjaluku stavlja na vrh Evrope. Vjerovali ili ne, eto bar smo u nečemu prvi, pa makar u najskupljim kartama….

S obzirom da je u najvećem gradu Srpske autoprevoz odavno privatizovan, i višemilionsku Banjaluku sa autobusima snabdjeva nekoliko privatnih autoprevoznika, koji imaju utvrđene maršute, drskost je da su odredili i jedinstvenu mjesečnu školsku kartu, koja iznosi 38 maraka (presjedanje iz jednog u drugi autobus različitih prevoznika), pa je čest slučaj da u svega nekoliko kilometara đak promjeni i po tri prevoznika. Sve može, ali za 38 maraka, ili idi pješke!

A, da je Banjaluka najskuplja najbolje se vidi iz primjera okolnih gradova. Za Sarajevo iz Banjaluke često stiže etiketa”kasaba”, pogotovo od političkih struktura, ali ta “kasaba” svoje osnovce vozi besplatno (Sarajevo tri puta veće od Banjaluke), dok od drugog srednje, do studenstskih dana mjesečna karta iznosi 16 maraka!

Idemo do Beograda, tamo je sve besplatno! “Gradić” od dva miliona svojih 500.000 đaka, studenata vozi gratis! Pardon, jedina obaveza jeste da izvade karticu sa svojom slikom, koja od prvog do 8 razreda je besplatna, dok srednjoškolci i studenti plaćaju po 250 dinara za godinu dana (4 marke). I, da…studenti ne mogu biti stariji od 26 godina, oni plaćaju kartu, malo li je….

Pričamo o Zagrebu, sve besplatno, od prvačića do studenata, nema čak ni klauzule do koliko godina moraš biti student.

O Evropi ne treba trošiti ni riječi i njihovim načinima prevoza, kao i tome da đaci imaju povlastice na tom polju, čak i nadoknade.

I tako opet dođosmo u Banjaluku, u red i 28 maraka, ako imate jedno djete, ako imate dvoje, troje, ili (ne)daj Bože četvero to je već kazna….