U Krupi su sumirali uspješnu sezonu i okrenuli su obavezama u Novoj godini. Jedan od onih koji s pravom može reći da će pamtiti 2015. jeste i čuvar mreže Maden Ilić.

Mladi čuvar mreže, rođen u Krupi na Vrbasu djelio je minutažu sa Jovanom Kutićem, i po mišljenju mnogih opravdao očekivanja kako domaće javnosti, tako i Stručne kritike. Ovaj perspektivni čuvar mreže (19) u intervjuu za naš portal iznio je ono što će pamtiti, što bi volio zaboraviti, ali otkrio nam i svoje male tajne, svoje idole, te šta očekuje u predstojećoj sezoni.

 Sjećaš li se prvih fudbalskih koraka?

– Svoje prve korake napravio sam u Krupi na Vrbasu.  Sada već pokojni trener Simović najzaslužniji je za moju ljubav prema ovom sportu. Prošao sam sve mlađe selekcije  Krupe, a onda u 2012 godine (kadet) prešao u Borac. Nakon godinu dana prebačen samu prvu ekipu, tu sam se zadrzao do juna ove godine, kada sam se vratio u svoj matični klub.

Da li je lakše braniti u velikom klubu, ili u Krupi?

– Borac je nešto što se ne zaboravlja! Igraš u klubu za koji znaš da je najbolji u tvojoj državi, to su stvari koje svaki fudbaler Borca može da potvrdi. Ne bi imao ništa protiv da se ponovo nađem na Gradskom stadionu, ko zna,…

Šta očekuješ na proljeće?

– U Krupi sada ide sve kako treba, u jesenjem dijelu sezone branio sam određeni broj utakmica i kada pogledam na svoju konkurenciju, Jovana Kutića, vrlo sam zadovoljan minutažom, jer se radi o jednom jako dobrom golmanu.

S obzirom da su ti  otac (Dragomir) i stric (Draško)  glavne poluge Krupe, osjećaš li pritisak kad igraš?  

– Iskreno, ne osjećam nikakav pritisak. Nema tu nikakve protekcije, ophodim se prema njima kao i da je tu bilo ko drugi, a oni prema meni kao prema svakom drugom igraču. Možda imam pritisak na neki drugi način, jer sam jedan od rijetkih koji je baš iz Krupe na Vrbasu, pa samim time i obaveze su veće.

Imaš li idola među stativama ?

– Dok sam bio u Borcu, igrao sam sa i protiv mnogih dobrih igrača, ali bi prije svega izdvojio Asmira Avdukića, koga smatram za najboljeg igrača sa kojim sam igrao. To je čovjek čijim stopama želim da idem. Što se tiče svjetskih golmana, na prvoj poziciji vlada Nojer, i tu nema diskusije, tako da mogu reći da mi je to jedan od idola.

Ima li utakmica koje pamtiš po dobru, ali i zlu?

– Rado se sjećam duela protiv Crvene Zvezde u dresu Borca, jedna od onih utakmica koja mi je dala snagu da još bolje i napornije treniram. S druge strane branio sam finale Kupa RS, najveću utakmicu koju je Krupa ikada igrala, nažalost nismo uspijeli doći do najdražeg pehara i to je jedan od razloga zašto želim da je zaboravim, ali opet sa punim ponosom pričam o njoj. Nije mala stvar ni biti finalista, iako ostaje žal za peharom, jer mislim da smo bili bolji rival, ali obje utakmice smo nespretno izgubili.

Šta radi Mladen, kad nije među stativama ?

– Student sam Prava na UPS-u, tako da imam obaveza i van terena, međutim sve je podređeno fudbalu.

Imaš li želju oprobati se u nekoj jačoj ligi?

– Naravno,  a ko je nema!  Smatram da sam na samom početku jedne duge i zanimljive karijere, tako da ne žurim iz Krupe za sada. A, opet za golmane kažu da su “bolji što su stariji”, a moje prave godine tek dolaze.

Imaš li podršku porodice u svemu?

Naravno. Otac Dragomir, majka Željka, brat Vladimir su uvijek uz mene, ali ipak onu najznačajniju podršku imam od mlađe sestre Marije. Ona je uvijek tu za mene! Porodica i prijatelji su mi definitivno najveća podrška, bez njih sve bi bilo mnogo, mnogo teže.

Imaš li želju u 2016. godini ?

– Nalazimo se na drugoj poziciji i smatram da smo veoma blizu ulaska u Premijer ligu BiH.  Neka to bude želja, da Krupa zaigra u bh eliti, a onda idemo dalje u neke nove borbe na zelenom terenu,……