Infrastruktura sportska u Republici Srpskoj bila je uvijek rak rana, pogotovo posljednje tri decenije, kada je Evropa odmakla i napravila gvozdenu zavjesu između “njih i nas”.

Ipak, svjetlo na kraju tunela ugledali smo juče, kada je predsjednik Fudbalskog saveza Republike Srpske Vico Zeljković napravio “ad hok” potez, i najavio izgradnju devet terena sa vještačkom podlogom. I ne samo što je najavio izgradnju, već je privukao i male sredine, koje bi teško same za sebe uspjele ostvariti taj san, da nije ovako kako jeste. Tako će Nevesinje, Foča, Laktaši….dobiti svoj komadić “blaga” sa pretpostavkom da oni najbolji klinci više nemoraju ići za Banjaluku, Trebinje, Sarajevo….već sa 11-12 godina, ako žele fudbalski napredovati, već će iste takve mogućnosti imati i u svojim sredinama, a kasnije, ako taj talenat nabuja, samo im je nebo granica. Važno je da će dobiti uslove, a sa ovim terenima to je garancija!

Bili smo kritičari, svih ovih godina, da FSRS za svoje egzistencije, nije nigdje “zabo ekser” na neki stadion, i to je zaista bilo tako. Ni sada nam nije jasno zašto smo morali čekati ovoliko, ali kako kaže stara poslovica, “bolje ikada nego nikada”! Zato veliki plus na račun Zeljkovića, koji je prepoznao šta je “urgentno”, i sada samo čekamo realizaciju istih. Uopšte ne sumnjamo da će sve biti završeno na vrijeme, jer tim ljudi koji je bio na potpisivanju Ugovora, preozbiljan je da bi sebi dopustio takav luksuz, da ovo samo bude predizborno obećanje.

A za čelnike FSRS ovo neka bude “inicijalna kapsula” tektonskih promjena, koje treba da uslijede, da bi nam fudbal uhvatio priključak sa ostatkom svijeta. Treba praviti strategiju, gdje još postaviti devet terena čim se završi prvi projekat, potom početi raditi ozbiljnije sa mladim reprezentativnim selekcijama (učinjen prvi korak postavljenjem Zorana Deketa za koordinatora), raditi na uspostavljanju A tima, i na kraju već sada misliti o finalu Kupa Republike Srpske, kao prazniku fudbala, na kojem treba da bude i staro i mlado, i da budemo svi ponosni na isti. Uz sve to, voditi računa o takmičenjima, prij svega sudijskoj organizaciji, koja je po svemu viđenom bila rak rana, i prepreka da gledamo bolji fudbal. Dakle, pošteno, pa dokle doguramo, a kad tada to se vrati. Pozitivna energija u radu FSRS vidi se i u angažmanu Gorana Đukića, koji je sve svoje fudbalsko iskustvo stavio u funkciju da oživi “kancelariju u Aleji Svetog Save”, i da bude servis svima, a ne da mu bude svrha da postoji samo zbog sebe.

Nadamo se da će ovakvih vijesti poput jučerašnje biti sve više, jer fudbal Srpske to zaslužuje. Veliki plus za Zeljkovića. Kao što smo kritikovali, nećemo se libiti ni da pohvalimo, uz želju da hvalimo gotovo svaki dan….