U Zagrebu je preminuo Albert Pobor, nekadašnji as banjalučkog Borca. Naš portal je uradio posljednji intervjuu sa Albertom, i prenosimo ga ponovo…..
ALBERT POBOR: DA VOLIŠ BORAC MORAŠ BITI BORČEVAC!
“Utakmica ne može dobiti prolaznu ocjenu, jer nismo puno toga vidjeli u duelu dva Borca. Ipak, jedno ime sam zapisao u notes, to je kreator igre banjalučana Albert Pobor. Njegova gracioznost sve je oduševila pokraj Morave”. Ovako je počeo prenos drugog poluvremena čuveni komentator Vladan Stojaković iz Čačka, gdje su se sastala dva Borca, banjalučki i onaj čačanski, krajem osamdesetih godina prošlog vijeka u Jedinstvoj drugoj ligi bivše Jugoslavije. Banjalučki je izgubio tu utakmicu sa 2:0, ali Poboru niko nije mogao ukrasti epitete koje je ponio tada, ali i ranije, i poslije.
Učestvovao je u svim uspjesima Borca tog vremena, ali nikada nije bilo slavljen kao neki. Tako je i otišao iz Borca,i grao u nižim ligama. Godine su prolazile, a ljubitelji fudbala u Krajini prisjećajući se dobrih igrača, nezaobilazno su spominjali i Alberta. Danas radi u Hrvatskoj, zaposlen je u HNS sa mladim igračima. Za naš portal prisjetio se nekih od najljepših trenutaka svoje fudbalske karijere.
Gdje ste danas, gdje živite, čime se bavite, imate li veze sa fudbalom?
–Razmišljam se vratiti u BiH i preuzeti neki normalan klub koji ima ambicije. Imam UEFA pro licencu. Radio sam po Prvoj ligi, uvodio drugoligaše u prvu, radio u Sloveniju, Japanu i sada mi je želja raditi u BiH, jer mi nedostaje. Stvorio sam bezbroj igraČa mladih koji sad igraju vani ili su igrali. BiŠĆan je igrao u Liverpulu, Šokota u Benfiki, Musa, …Moji igrači su bili Baka Slišković, Goran Jurić, napravio sam u Japanu tri mlada reprezentativca te zemlje, trenirao legende Japana, ali Bosna je Bosna i vraćam se što prije.
Ljubiteljima fudbala ostali ste u sjećanju kao odličan plejmejker Borca, šta pamtite iz tog vremena?
– Kao mali dolazio sam ujutro na trening i čekao pred stadionom da čuvar otvori kapiju. Nisam mogao dočekati da uđem na stadion pa sam dolazio rano. To je bila ljubav za loptom, klubom. Srećna vremena. Mladost sam proveo u klubu . Kad sam odrastao znam da sam morao trenirati sa starijom generacijom, Jantoljak, Kušmić,… i ona legendarna generacija. Nudili su mi ugovor još onda, ali ja sam tražio da igram sa tim legendama. Nisam razmišljao iz razloga što sam tada igrao za raju i zanemarivao taktiku, kako pjevaju “Zabranjeno pušenje”. A i nije bilo tada zastupnika da me savjetuju. Meni je bilo važno šta će moja raja reći ako ne igram. Ali ipak rado se sjećam tih vremena. Odlazio sam po raznim klubovima i vratio se da pomognem Borcu da se vrati u Prvu ligu, a i igrali smo i u Kupu Jugoslavije.
Navijaci Borca još uvijek prepričavaju vaš gol u polufinalu Kupa Maršala Tita u Prištini, glavom topovski sa 16 metara?
– Sjećam se utakmice polufinala Kupa u Prištini. Igrali smo dobro. Zabio sam gol koji nas je odveo u finale i bio sam igrač utakmice. Poništen nam je još regularan gol, navodno da je Lupić bio u ofsajdu, što nije tačno.
Junak polufinala pa vas nema ni u zapisniku finala protiv Zvezde.Šta se dogodilo, i ostaje li žal sto niste bili dio te ekipe, iako suštinski jeste?
– Nakon utakmice u Prištini u našoj svlačionici stao sam na stranu Lupića koga je verbalno napao trener Fazlić i još neki zbog tog ofsajda. Uvjek sam bio korektan i borio se za pravdu pa sam zbog svog zaštitničkog stava propustio finale. Da nije bilo Lupića ne bi ni došli do Prištine, a da nisam zabio gol u Prištini ne bi ni igrali u Beogradu finale. Ipak sve je prošlo super i srećan sam da sam koliko- tolko pomogao u Kupu i povratku u Prvu ligu.
Onda Veliko slavlje sa Proleterom, kažu najveća utakmica Borca ikada?
– Utakmica odluke protiv Proletera je bila teška za igrati. Veliki ulog, pun stadion tako da nije bilo ljepote, ali na radost navijača i nas dobro je prošlo. Tada je Borac bio glavna tema u Banjaluci, ali i cijeloj Krajini. Sasvim razumljivo, bolje se živjelo, ljudi su volili sport.
Možete li porediti onaj i ovaj fudbal?
– Kad poredim onaj i ovaj fudbal, mislim da je onda svaka ekipa imala puno majstora i imali su više slobode u igri, a to je zasluga tadašnjih trenera. Danas treneri koče talenat igračima i ne dozvoljavaju da ga pokažu. Ja jesam za razvoj modernijeg fudbala, ali ipak fudbal je fudbal. Od jednostavne igre, danas pravimo nauku, pa pogotovo mladi igrači ne pokazu svoj talenat i gušimo ih. Pod jedan: fizički moraš ekipu pripremiti. Pod dva: Treba naći poziciju igraču gdje mu najvise odgovara ( i njemu i ekipi). Primjer: Ako pravite kuću pa odličnom majstoru za parket kazete da pravi krov. Neće biti dobar krov, kuća, a ni majstor. U ono vrijeme su treneri, igrači, navijači živjeli i davali sebe za svoj klub, grad a danas……
Jeste li zagovornik balkanske lige, i šta bi ona donijela?
– Bilo bi mi drago da se igra i da fudbal doprinese dobrom i mirnom suživotu. Nadam se da će i za to uskoro doći vrijeme, iako se sportisti po pravili najmanje pitaju za to.
Današnji Borac muku muči na svim poljima, čak nije član ni elitnog ranga u BiH, u čemu je problem?
– Borac? Moraš biti borčevac, moraš voliti svoj klub, svoj grad onda će se Borac vratiti gdje treba. Želim im puno uspjeha, ali toga nema bez ljudi koji su spremni krvi dati za njega. Novac mogu mnogi obezbjediti, ali krvi i znoja malo njih.
Alberte, imate li šta poručiti fudbalskoj Banjaluci?
– Puno pozdrava bivšim, sadašnjim i budućim zaljubljenicima lopte.
Nema komentara