Baja Mali Knindža, u emotivnoj ispovijesti otkrio je šokantne i tragične detalje svoje prošlosti i sudbine koja nije laka. Potiče iz sela Gubin podno Dinare, a danas živi sa supurgom Dijanom i šestoro djece u Beogradu.
Ipak, uvijek ističe koliko mu nedostaje rodno mjesto i kuća koju je izgbubio u ratu.
– Srušili su mi i zapalili kuću, u Livnu zaklali ujaka i ujnu. Ne volim da pričam o tome teško mi je. Moj mlađi brat Novak, bio je u logoru Lora, Hrvati su upali u kasarnu, pobili sve, a zarobili njega i jednog vodnika. Moj otac Neđeljko bio je u ratu do posljednjeg dana. I onda nekome smetaju moje pjesme, moja pjesma nikome ne može ništa loše učiniti. Ja nisam nikome zapalio kuću, meni jesu – kaže Knindža.
Pjevač svjedoči brojnim ratnim užasima kojima je prisustvovao, a brojne su vezane za njegovu porodicu.
– Vješali su dve lutke na banderu i govorili da će tako moje roditelje vješati. Da će moji Maša i Neđo tako da završe. Kod Hrvata je uvijek bilo izraženo ustaštvo. Kao stanovnik mjesta koje je bilo stratište, gdje su jame Bikuša i Ravni Dolac, ja to znam. Zato smatram da je film “Dara iz Jasenovca” trebao odavno da se snimi – dodaje Knindža.
Pjevač kaže da je još iz školskih dana gajio ljubav prema poeziji, ali da je počeo da pjeva slučajno.
– Prijatelj iz Surčina dobio je sina i otišli smo da slavimo u kafani pokojnog Zorana Šijana. Tu su već pjevali Cakana i Viki Miljković. To veče sam dobio bakšiš u vrijednosti od pet aerodromskih plata i kažem sebi: “Nećeš Bajo više ustajati rano!” Tako počnem da pjevam i napravim ludu kuću – a ostalo je istorija.
Nema komentara