Još kao školarac je pravio žute i crvene kartone, i dok su vršnjaci “tjerali loptu” po terenčetu u kraju, on im je djelio pravdu. Životni put mu se tako nametnuo sam po sebi.
Po završetku ekonomskog fakulteta gdje je bio jedan od boljih studenata Bojan je svoju želju za suđenjem pretvarao u stvarnost. Kvalitetnim suđenjem i dobrim ocjenama počeo je da napreduje kako u suđenju domaćih liga tako i u suđenju nekih međunarodnih utakmica i turnira. Od ove jeseni deliće pravdu u Prvoj ligi Republike Srpske.
Kao i profesionalni sportista, a i sudija vrijedno trenira. Prati i seminare i obuke za usavršavanje, što je daleko kompleksnije od onoga što se vidi na samom terenu.
Bojan krupnim i sigurnim koracima, odvažnog stava i sa pištaljkom u ruci ide tom “nacrtanom” stazom uspjeha.
Međutim, ovaj mladi fudbalski sudija želi da napreduje u svom pozivu tako da mu je sada glavni cilj suđenje u višem rangu, na premijerligaškim utakmicama.
– Pjerluiđi Kolina napisao je knjigu “Moja pravila igre”, koju sam pročitao nekoliko desetina puta. Svaki pasus. Nama sudijama sve utakmice su iste, samo su neke malo više iste. E, finale je takva utakmica. Da li je u kartanju ili u fudbalu ispred škole, ali je finale. Podsvijest radi svoje – poručio je Bojan Makarić.
Nema komentara