Gotovo da nema ozbiljnijeg istoričara u Hrvatskoj, koji barem na neki način pokušava ublažiti sliku pakla zvanog Jasenovac, ali i svih zločina koji su se desili u zloglasnoj NDH. Priče o masovnim klanjima, grobnicama, jamama, srbosjecima, maljevima, bradvama, sjekirama….vode se kao dio folklora “srbočetničke propagande”, a ustape, kao najmračniji dio cijele priče, kao veliki borci za nezavisnu Hrvatsku, cilj koji nema cijenu, pa i preko stotine hiljada srpske nejači, žena, nedužnih mladića, muškaraca….

U posjedu smo jednog orginalnog dokumenta koji demantuje sve ideologe “NDH blagostanja”, a koji govori o klanju i strijeljanju 107 srpskih dječaka, kao i 20-ak nedužnih seljana iz potkozarskih sela Sovjak i Brdo Miloševo, koji teritorijalno pripadaju Gradišci, a nalaze se nekoliko kilometara od Gornjih Podgradaca.

Dokument je nastao 4. decemba 1941. godine u trećoj oružničkoj pukovniji NDH ,a poslat je na nekoliko najvećih adresa, između ostaloga i Vrhovnom oružničkom zapovjedništvu NDH u Zagrebu, koje je isti dokiment zaprimilo dva dana kasnije, 6. decembra 1941.

U njemu se navodi slijedeće:

– Zapovjednik oružničke postaje Orahova sa spisom broj 184 od 1. decembra 1941. godine izvješćuje: 

Dana 30. novembra prema usmenoj brzojavnoj zapovijedi kotarskog predstojnika u Bosanskoj Gradišci od 29. novembra u selu Trebovljanima i Bistrici, kotar Bosanka Gradiška ustanovio sam: 

Dana 25. novembra neke ustaške satnije istog dana oko 15 časova došle su u selo Sovijak i Brdo Miloševo, kotar Bosanska Gradiška, te iz sela Sovjaka pokupili 57, a iz sela Brdo Miloševo 50 osoba, i to: većinom dječaka od 12 do 15 godina koje su 26. novembra ujutru oko 6 sati u rijeki Jablanici iz strojnih pušaka poubijali i noževima poklali. 

25. novembra ustaše su naišle pored groblja u selu Brdo Miloševo, gdje su ondašnji seljaci nekoga sahranjivali, te su sve seljake koji su bilo na pogrebu, a bilo ih je oko 20 pokupili, a mrtvaca nesahranjenog ostavili, te iste u Jablanici poubijali.  Istog dana ustaše su iz sela Orahova, Bistrica i Trebovljani  sa sobom odveli kao vodiče sedam seljaka grkoistočnjačke vjere, koje su na isti način u Jablanici poubijali, i to većinom sasvim siromašnih i mirnih seljaka. Radi ovog slučaja kod hrvatskog naroda zavladala je zabrinutost i strah, a kod grko-istočnjaka veliko uzbuđenje i uznemirenost. Građani opštine Orahove i Bistrice bez razlike na vjeru do danas su bili vrlo mirni i pošteni seljaci, osim jednog koji se je od prije izvjesnog vremena nalazi u pobunjeničkoj bandi i taj je kao otpadak među seljacima još iz ranijih godina. 

Prema dobivenim uputstvima od kotarskog predstojnika podučio sam i posavjetovao seljake da budu mirni i da se zadrže kod svojih kuća, da im se ništa neće dogoditi, i da vjeruju u zaštitu vlasti i zakona. 

I nakon ovakvog dokumenta iz vlastitih redova, još uvijek se slave Maksovi mesari, Jure i Boban, Alojzije Stepinac, Ljubo Miloš, Mile Budak, Andrija Artuković, Ante Pavelić, Himko Picili i ostali monstrumi koji sebe nazivaju ljudskim bićima.

Dokument kao opomena da se zla uvijek treba čuvati…..