Iako ima tek 22 godine, Srđan Predragović je “stari gastrabajter”. BH rukometni reprezentativac već šest godina svoju karijeru gradi van granica Bosne i Hercegovine. Kao I svi u gradu na Vrbasu krenuo je iz Borca, ali već sa 16 godina skauti Gumersbaha uzeli su ga pod svoje. U Njemačkoj se još oprobao u Tusem Esenu i Nojhausenu, a trenutno je prvotimac austrijskog Linca. Sa Predragovićem smo napravili intervjuu o svemu pomalo, naravno najviše o rukometu….

Počećemo od reprezentacije BiH! Baraž na terenu obezbjeđen, ali još uvijek se čeka odluka EHF-a. Kako vi igrači gledate na to sve?

-Pa svi znamo da smo na terenu zasluženo prošli u baraž! Ali ta žalba Švajcaraca i greška delegata nas je sve malo pecnula. Delegat je priznao grešku u kojoj Nuića nije stavio na igrački spisak, sada samo čekamo odluku i potvrdu EHF-a da igramo baraž koji smo zaslužili. O drugom scenariju, niti ja niti bilo ko u ekipi i ne razmišlja, jer to bi bio presedan!

Gastrabajterski dani teku. Od momčića do ljudeskare.

-Pa, evo već sam skoro šest godina u inostranstvu i mogu reći da sam jako zadovoljan. Dok sam bio  Njemackoj i sada dok sam u Austriji sam vidio da oni jako puno daju i ulažu u rukomet, Nažalost, kod nas je obrnuta situacija, dosta talenta, ali malo uslova za napredak i uspijeh. Imamo dosta talenta uopšteno u rukometu, ali kao što se i zna i dešava kod nas, bitnije su kafane i staklene zgrade nego sportske dvorane i rukometni tereni. Dok god se kod nas ne bude ulagalo u sport sistemski, pa i u rukomet, neće biti ni rezultata. Nažalost oni  ne mogu sami pasti sa neba. Igraćemo za raju, davati igrače velikim klubovima, pa i reprezentacijama, ali mi ćemo biti na marginama dešavanja.

Stigneš li ispratiti Premijer ligu BiH ?

-Pratim malo preko internet, naravno da i naš Borac gledam. Mislim da imaju super ekipu i da bi trebali uzeti titulu ove godine. Želim im puno sreće u tome, da donesu titulu u grad rukometa.  Bez jakog Borca nema ni jakog rukometa u BiH, upamtite to!

Kako teku rukometni dani u Lincu?

-Počinje nam play-off i nadam se što boljem plasmanu. Ciljevi kluba su polufinale, ali ako budemo nastavili kao u prvom dijelu sezone, gdje smo mnogima bili trn u oku nadam se da možda možemo i iznenaditi u borbi za viši plasman u ligi… Ali do tada ima još mnogo da se igra, i treba baš da svi budemo zdravi i damo svoj maksimum. Vidjećemo šta će biti!

Ambicije sigurno postaje i za dalje napredovanje?

– O tome je uvijek teško pričati, pogotovo u sportu kao što je rukomet gdje ima puno kontakta i samim tim povreda. Ali ako sve bude išlo po planu i budem zdrav, volio bih da se opet vratim u Njemačku i zaigram u “Bundesligi”. To je rukometni vrh svijeta i san svakog igrača.  

Možda preko Svjetskog prvenstva sa BiH reprezentacijom put ti bude lakši?

– Lično vjerujem u odlazak na to Svijetsko prvenstvo koje svi želimo, koje se održava u Danskoj i Njemačkoj. Nadam se da će nas i sreća pratiti u junu kada budemo igrali taj baraž, jer mislim da imamo kvalitet i da smo zaslužili da idemo na prvenstvo. Za rukomet u BiH to bi možda i bila prekretnica da se konačno krene naprijed.