Iako je zvučalo nemoguće, dogodilo se. U previranju fudbala Republike Srpske desilo se i ono što niko nije mogao ni sanjati! Na vanrednoj sjednici Upravnog odbora FK Borac, umjesto Brane Kovačevića izabran je Mile Kovačević, predsjednik FSRS!

– Ni jednog trenutka nisam se dvoumio. Borac je za mene svetinja! I tako ću se ponašati prema njemu. Želim sa Borcem prvo ući u Premijer ligu BiH, a potom i u Evropu. Uprava kluba je mlada, ambiciozna i sada je pred nama puno posla, ali završiću ga na najbolji mogući način – započeo je priču ugledni advokat iz Gradiške.

Šta će biti sa funkcijom predsjednika FSRS?

– Moram se povući, jer Borac traži 24 časa angažmana. Međutim, savez ostavljam na zdravim temeljima, i ljudima od povjerenja. Oni će nastaviti priču najboljeg saveza u regiji.

Ostaje li žal što reprezentacija FSRS pod vašim vođenjem u proteklih 10 godina nije odigrala niti jedan meč?

– Nemojte mi sipati “šećer na ranu”. Ali nadoknadićemo to, prije ili poslije. Sve smo uradili što je u našoj moći. Pa, neću valjda ja igrati lopte. Nedaju nam i tačka, ali dolaskom Trampa i jačanjem Rusije, vjerujem da ćemo preko svojih veza u FIFA i UEFA doći u poziciju da ugostimo neku od najjačih selekcija svijeta. Nije važno, hoće li doći Brazil, Argentina, ili Španija. Pa, Brazil traži milion evra po prijateljskoj utakmici. mi taj novac imamo, ali bolje da ga podijelimo između sebe.

Ko da podijeli novac?

– Pa, ja i moji saradnici. Radili smo mi nešto, pa red je i da se nagradimo za to.

Vama su sputovali da ste bili najveći neprijatelj Borca?

– Ma pustite te priče! Za mog mandata Borac je samo dva puta ispao iz Premijer lige BiH. Da sam želio nešto loše, ne bi im nikada dao da se vrate. Opozicija radi danonoćno, ali ja sam postigao svoj cilj, prvi sam čovjek Borca.

Kakav cilj ste ostvarili?

– Draško Ilić se “prsio” kako je bio predsjednik Borca. Evo i ja sam. On je i predsjednik PFS Banjaluka, ali i ja sam bio predsjednik PFS Gradiška. Ali ja sam bio 10 godina i prvi čovjek FSRS, a on samo potpredsjednik u jednom mandatu. Da se zna ko je uspješniji.

Kakve ćete odnose graditi sa Krupom?

– Odlične. A kakve odnose uostalom mogu imati premijerligaš i član “bundeslige”, kako vi u Banjaluci volite zvati svoju Područnu ligu.

Šta znate o Borcu ?

– Znate kako, kao mlad momak iz Žeravice, nisu mi dali da odem sam ni na utakmicu Kozare, a za Borac sam samo čuo iz priča. kako igraju tamo neki Fazlić, Smileski, Kovačević, Jantoljak….Za mene je Borac tada bio Real Madrid, nešto nestvarno. Trčkarao sam po svojoj Žeravici, onom neravnom poljančetu, družio sam se sa rajom iz mahale. Takva su vremena bila. Mislim da niko nikada nije napravio veći uspjeh iz Žeravice, nego što je moje imenovanje za predsjednika FK Borac.

Zamjeraju vam da nikada niste posjetili Borac, niti gledali neku značajniju utakmicu?

– Nažalost, sve borčeve evropske utakmice u novijoj istoriji bio sam na godišnjem odmoru. Nije bilo smisla da potežem iz Grčke, Turske ili Crne Gore zbog jedne utakmice. Rezultat sam znao odmah poslije meča, i to je dovoljno. Moj dobri Petko javljao mi je sve promjene. Ako hoćete mogu vam pokazati poruke. Evo jedne: razbiše naši Borac, ups…, pardon, Razbija ih Borac. Ubi me ova svijetlost na telefonu.  

Šta ćete prvo uraditi kada kročite na Gradski stadion?

– U Trofejnoj sali okačiću sliku “Cigani lete u nebo”. To će biti moja pobjeda.

Šta će ona u stvari predstavljati?

– Da se san može pretvoriti u javu. I Cigani imaju pravo da gledaju visoko, i neka ta slika traje dok i ja budem u Borcu, a želim ostaviti traga u njemu.

Do kada?

– Dok od Borca ne napravim klub “šarene” tradicije.

Šta još planirate?

– Ne sviđa mi se “crveno-plava” boja. Kao legalista na Skupštini kluba predložiću da dominira “džipsi” boja.

Pojasnite?

– Sve drečavo, ljubičasto, lila. U mom selu deviza  je”samo nek blješti”.

Nešto za kraj?

– Spremam feštu u Žeravici. Svi ste pozvani. Okrenućemo vola od tone, nek se priča kad je Mile došao u Borac…..

Što se babi snilo, Mili je milo, aprilililililili…..