Vođe svih sindikalnih organizacija kriju zvanične podatke o broju primljenih radnika u ŽRS od 2011. godine!

Tačna je informacija da su ŽRS u trenutku kada je Dragan Savanović preuzeo dužnost brojile oko 3.600 radnika, od njih nešto manje od 3.300 imalo radno pravni status na neodređeno a više od 300 na određeno vrijeme. Kadrovsku politiku u ŽRS je vodila kancelarija DNS u Banjoj Luci po čijem nalogu je Savanović zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa više os 300 zatečenih sa radno pravnim statusom na određeno vrijeme. Savanović je do danas pored ovih najmanje 300 zaposlenih primio u radni odnos na neodređeno vrijeme još 618 radnika. Naravno da je osnovni kriterij za prijem najvećeg broja od 918 primljenih u Savanovićevom mandatu, na neodređeno vrijeme, pristupanje u članstvo DNS, manji dio su članovi SNSD.

Uslovi za postavljenje na rukovodeće dužnosti je bio isti. Na direktorskim i rukovodećim mjestima ima istaknutih članova opozicije iz reda SDS i PDP, osnovni kriterij je bespogovorno izvršavanje nezakonitih radnji kojima ŽRS finansiraju izborne aktivnosti za koje se svake druge godine iz prihoda ŽRS ”izvlači” najmanje milion KM. Dio dokaza o ”izvlačenju” milionskih suma novca iz ŽRS posjeduje dobojsko tužilaštvo. Odgovor na pitanje zbog čega se dobojsko tužilaštvo u ovom, i drugim slučajevima ”nije mješalo u svoj posao,” se naslućuje iz prepiske advokata i sindikalnih vođa u kojima se iznose tvrdnje da dobojskim pravosuđem upravlja Vlada Republike Srpske.

Naime, prema objavljenim informacijama Ministar pravde u Vladi RS je grubo prekršio Ustav, praktično izdajući naredbe pravosuđu da ”mora” deblokirati sredstva dva računa ŽRS na kojima je novac od posebnog interesa za Republiku Srpsku. Gnusna laž je da su na dva navedena računa novčana sredstva od posebnog interesa za Republiku Srpsku. Radi se o sredstvima namjenjenim za isplatu plate. Neisplaćena zaostala plata iz sredstava sa dva računa od ”posebnog interesa za Republiku Srpsku” će biti isplaćena do protesta zakazanih za petak 03. marta 2017. godine. Ministar je obmanuo dobojsko pravosuđe tvrdnjom da se radi o računima na kojima su sredstva od ”posebnog interesa za Republiku Srpsku” znajući da će Uprava ”pasti”, u slučaju izvršenja pravosnažnih sudskih presuda, jer neće moći isplaćivati plate. Skandolozni postupci kao što je postupak Ministra pravde bi u demokratiji doveli do pada Vlade. Diktatorski režimi podrazumjevaju grubo kršenje ili ne pridržavanje Ustava, u ovom slučaju Republike Srpske po kome temelji državnosti čine međusobno odvojeni stubovi, zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti. Naredbodavan odnos ministra pravde prema pravosuđu je ugrozio ustavni poredak Republike Srpske. Ustav u svakoj državnoj zajednici pa i Republici Srpskoj propisuje međusobnu odvojenost zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Pravosuđe u Republici Srpskoj je podređeno samovolji ministra pravde i izvršne vlasti čime Republici Srpskoj prijeti potpuno urušavanje iznutra. Vratimo se na početak priče, o primljenih 918 radnika u stalni radni odnos od kada je Dragan Savanović preuzeo dužnost generalnog direktora.

Među onima koje je Savanović zaposlio je i sin rođenog brata generalnog direktora Savanovića, diplomirani pravnik bezbjednosti Dejan Savanović. Po naređenju bahatog rasipnika, generalnog direktora Dragana Savanovića, službeno putničko motorno vozilo namjenjeno interventnoj službi održavanja pruga u Banjoj Luci je predato sinovcu generalnog sa kojim svakodnevno prevali 140 kilometara putujući iz prijedorskog sela Jutrogošta kod Brezičana na radno mjesto u Banja Luku.

Sindikalne vođe posjeduju zvaničnu dokumentaciju da je Dragan Savanović od 2011. godine primio u stalni radni odnos 918 radnika. Posjeduju sindikalne vođe podatke i o drugim licima koja svakodnevno putuju iz Prijedora sa Dejanom Savanovićem na radno mjesto u Banja Luku. Saradnicima Pravde iz Doboja i Prijedora su dati na uvid službeni izvještaji o iznesenim informacijama, ali sindikalci nisu održali obećanje i zvanično dostavili iste. Sindikalci nisu ni u sredstvima informisanja iznijeli podatke o broju zaposlenih, naprotiv javno su se složili sa otpuštanjem svojih članova, javno štiteći na perfidan način nesposobnu Upravu, proglašavajući isključivim i jedinim krivcem za stanje u ŽRS, Vladu Republike Srpske. Zbog sramnih medijskih istupa u kojima su pokušali ublažiti odgovorost generalnog direktora i pravdati nezakonita otpuštanja članstva, sindikalne vođe su bjegstvom izbjegle linč nezadovoljnih radnika u željezničkom čvoru Prijedor. Savanović kao ni njegovi najbliži saradnici na radna mjesta dolaze sa velikim zakašnjenjem. Prije se mogu naći u ekskluzivnim restoranima ili hotelima nego na radnim mjestima, tvrde zaposleni. Riba ne smrdi, ali se čisti od repa.

Pravda saznaje da će Vlada povući saglasnost o nezakonitom otpuštanju onih koji ne predstavljaju snagu u vladajućim strankama ili nisu članovi. Revolt željezničara dostiže vrhunac. Sindikalci su u Prijedoru izbjegli linč, a procijenjuje se da netrpeljivost zaposlenih ”kandidata” za otpuštanje, prema privilegovanim kolegama, zaštićenim članovom u vladajućem DNS, prijeti da preraste u sukobe sa nepredvidivim posljedicama. Diktatorski odnos, bezakonje i bahatost odgovornih nikada nigdje nije donio dobro, neće ni u ŽRS ni u Republici Srpskoj, sit gladnom ne vjeruje. Gladni su svjedoci da je kapital nekolicine presitih davno premašio milijardu evra.