Najvatreniji navijači Borca, ali i oni nešto manje vatreni, i danas se sjećaju 64. minute utakmice Željezničar – Borac kada je desni bek Banjalučana, Milan Stiupar, sjajno prošao po desnoj strani, fantastičnom varkom poslao Ibrahima Šehića u prazno, a onda ubacio loptu u praznu mrežu za minimalnu pobjedu ”crveno-plavih”. Tih 1:0, trijumf ostvaren 22. maja 2011. godine na ”Grbavici”, bilo je dovoljno da premijerligaš sa Gradskog stadiona, kolo prije kraja, osvoji šampionsku titulu.

Slavljen je Stupar tih dana kao narodni heroj, ali je ubrzo sve zaboravljeno, i rođeni Zrenjaninac je sada član petoligaša RS, 13 Skojevki iz Grbavaca, a zaposlen je u ”Mom marketu” gdje radi na kasi.

Ali, kako sam kaže, nije ga sramota poštenog posla, niti ovo smatra neobičnim.

– Zašto bi mi bilo neobično ili možda sramota, važno je samo da je u pitanju pošten posao! Jeste pomalo naporno, radi se u tri smjene, ali mi nije teško. Svakako da me komšije prepoznaju, popričamo o fudbalu, ali i mnogim drugim stvarima, tu sam već par godina i sve je u najboljem redu.

Igrajući za Borac učestvovao je u osvajanju oba velika trofeja, Kupa i prvenstva BiH. Interesantno, do oba pehara Banjalučani su došli preko istog rivala, Željezničara.

– Bio nam je Željo tih godina zaista veliki protivnik i naše utakmice su priuvlačile najveću pažnju. U Kupu smo, moram da priznam, imali i dosta sreće jer smo, nakon dva neriješna rezultata, ipak mi bili ti koji su se radovali. Iduće godine se poklopilo da smo sa Željezničarom vodili veliku bitku za titulu do samog kraja i onda smo bili bolji u Sarajevu i zaista mi se ništa ljepše nije dogodilo kada je sportska karijera u pitanju. Posebno sam ponosan što postigao pogodak kojim smo ”ovjerili” jedinu titulu prvaka države koju Borac trenutno ima!

U dresu Borca Stupar je odigrao 91 utakmicu i ovaj pogodak na ”Grbavici” je nešto što se ne zaboravlja. Interesantno, u momentu kada je savladao šehića imao je na umu samo jednu stvar…

– Pogodak sam postigao baš na strani gdje su bili smješteni naši ”lešinari” i jedina pomisao mi je bila kako da što prije stignem do njih, da ga zajedno proslavimo! Nakon toga priređen nam je veličanstven doček na Gradskom stadionu u neko ”gluvo doba noći” i to je nešto najljepše što mi se desilo u životu! I zato i sada tvrdim, ”lešinari” su ubjedljivo najbolji navijači na svijetu!

Igrajući na Gradskom stadionu, imao je priliku da bude u istom timu sa nekim od najboljih bh fudbalera, ali i da odigra neke od zaista sjajnih utakmica.

-Uh, bilo je tu igrača koji su u tom momentu mogli da igraju i u mnogo većim klubovima. Ne želim da nekoga zaboravim, ali je jednostavno da se ovako, na prvu, prisjetim svih.

– Ipak, posebno bih izdvojio Olivera Jandrića, Vuleta Trivunovića, Boku Raspudića i Stojana Vranješa. Sve su to, uglavnom, bili reprezentativci, a uz njih još i Asmir Avdukić, Branislav Krunić i Nemanja Bilbija i eto ekipe koja bi i danas harala Premijer ligom.A od utakmica je to bio, bez dileme, dvoboj sa Makabijem! Da smo u Haifi imali malo više sreće mogli smo da iz Izraela donesemo mnogo povoljniji rezultat. Međutim, i pored visokog poraza od 1:5 u Banjaluci smo dočekani kao heroji jer su navijači prepoznali naše veliko zalaganje i zaista dobru utakmicu i velika je šteta zbog toga. Slavili smo u revanšu sa 3:2 i sa terena ispraćeni pravim ovacijama.

Na kraju, Milan stupar je odlučio da ostane u Banjaluci gdje se i oženio i kaže da mu nije žao jer smatra da je donio najbolju moguću odluku.

– Eto, potvrdila se priča da je Banjaluka grad lijepih žena i ljudi. Ovdje sam se oženio, dobro mi je i nemam potrebu da mijenjam sredinu. Veliku ulogu odigrala je i činjenica da su mi roditelji porijeklom sa ovih prostora tako da je ovo, u neku ruku, izgledalo kao povratak kući!

 

13 Skojevki

Stupar je trenutno član ekipe 13 Skojevki iz malog potkozarskog sela, Grbavci, tima koji se takmiči u šestom rangu, Opštinskoj ligi Gradiška.

– Pozvali me ljudi iz Grbavaca i mi smo se u pet minuta sve dogovorili. Klub vode Boris Babičić i Stevo Ristić i da je više tako dobrih ljudi u našem svijetu fudbala, sve bi nam bilo na mnogo višem nivou. Tu igram na poziciji veznog igrača, na polusezoni smo prvi i nadam se plasmanu u viši rang, Područnu ligu Gradiška.

 

”Lešinari” na prvom mjestu

Govoreći o vremenu provedenom na Gradskom stadionu na koji sada, zbog obaveza na poslu, rijetko svraća, Stupar uvijek u prvi plan stavlja one najvatrenije naviječ – ”lešinare”.

– Oni su, bez daljenjeg, pod brojem jedan i uvijek su nam i bukvalno bili naš 13. igrač. ”Lešinari” su imali ogromnu ulogu u svim našim uspjesima i zaista sam ponosan što sam bio jedan od njihovih ljubimaca! Pokušao sam da nekim svojim prijateljima iz djetinjstva prenesem djelić atmosfere sa Gradskog stadiona, ali mi oni nisu vjerovali. Pa i kako će kada ja sam prvi ne bih povjerovao u to da mi je neko prije dolaska u Banjaluku rekao šta ću da doživim!