Na ovu ideju sam došao najviše zahvaljujući sportskom novinaru Željku Tici, koji priprema knjigu „Ljudi sporta u Banjaluci“. Ideja mi je dobra, ali po meni teško izvodljiva za Banjaluku, jer Banjaluka je u bivšoj  SFRJ, po broju stanovnika, odmah iza Splita bila drugi najsportskiji grad.

Ja sam se odlučio da pišem sam za nevidljive ljude iz RK „Borac“ da bi na neki način postali vidljivi, bez kojih nebi bilo ni RK „Borca“, a ni sportskog uspjeha u Banjaluci.

Ovo pišem na godišnjicu zemljotresa u Banjaluci (26.10.1969. godine-47 godina). Banjaluka je poznata po zemljotresu, RK „Borcu“ i bokseru Marijanu Benešu, svidjelo se to nekome ili ne!

Zato sam odlučio da spomenem nevidljive ljude sporta koji su svojim angažovanjem u datom momentu bili od velike koristi RK „Borcu“ tj. od svog osnivanja do danas. Bez obzira na vjeroispovjest i nacionalnost, pokušaću da ih sve spomenem, jer oni su za RK „Borac“ ostali vidljivi; idem radom:

 

  1. mart 1950. godine 1. Faza- Utemeljiva;i rukometa u Banjaluci prvi su bili:

– Prof. Hamdija Kadunić  (prvi predsjednik)

– Vojo Misaljević (potpretsjednik)

– Hamdija Ibrahimbegović  (sekretar)

– Nasiha Kršlak  (blagajnik)

– Draga Sačavski (referent za žensku selekciju)

– Limun Papić(referent za juniorsku selekciju)

– Rifat Hadžialić -Cuco (ekonom)

– Mirko Antonić  (referent za propagandu)

– Marija Crnić , Ljerka Tibold i Tihomir Štraus  (članovi uprave)

– Anto Friganović -Šjor (trener muške ekipe)

Ovaj odbor za rukomet djelovao je pod imenom Željezničar (zbog besplatnog prevoza), da bi formiranjem RSD „Borac“ početkom 1952. godine Željezničar mijenjao ime u Borac. 

Utemeljivači rukometa se ne smiju zaboraviti!

 

  1. Faza

– Hamdija Kadunić  (predsjednik)

– Aleksandar Ravlić (potpredsjednik)

– Sulejman Ibrahimbegović  (sekretar)

– Nasiha Kršlak  (blagajnik)

– Ante Friganović -Šjor (trener)

– Ljerka Tibold  (član uprave i referent za žensku ekipu)

– Petar Perović (referent za junior)

– Tihomir Štraus , Nada Vogrinc  i Boro Došen (članovi uprave)

 

  1. Faza-članovi uprave-predsjednici koji su kratko bili na tim funkcijama, a ostavili dubok trag u Borcu su:

– Petar Jajčević -Stipo

– Nedeljko Pehar 

– Živko Radišić (u dva mandata predsjednik kluba)

– Vitomir Pujić (po isteku mandata ostao član uprave)

– Dževad Osmančević  (predsjednik I dugogodišnji član kluba-kod raspada SFRJ dao saglasnost da Borac  

  igra u skraćenoj Jugoslaviji)

 

  1. Faza- treneri

-Hamdija Kadunić (predsjednika i trenera prve ekipe Borca od 1949. do 1952.god.)

– Sulejman Ibrahimbegović (od 1952. do 1958.)

– Vojislav Misaljević Vojo (od 1958. do 1966 i od 1968. do 1972.)

– Petar Perović  (od 1966. do 1968.)

– Božidar Stanivuković – Boba (od 1970. do 1972. sa Vojom)

– Pero Janjić  (od 1973. do 1976. i od 1080. do 1982. ne računajući juniorski omladinski staž)

– Boro Golić  (od 1977. do 1982.i 1985. god.)

– Milorad Karalić (od 1978. do 1980.)

-Zdravko Malić (od sep. 1976. do jan.1977. god.)

– Abas Arslanagić  (od 1977. do 1978 i od 1983. do 1985. god.)

– Josip Glavaš  (od 1982. do 1983. god.)

Ovaj spisak zaključujem sa 31.12.1985. godine.

Posebne zasluge za život Borca ima porodica Golić na čelu sa tatom Bogoljubom, mamom Vukicom i sestrom Spomenkom. Njegova kuća sa dvorištem u ulici M. Tita bio je dom moje generacije.

Posebna osoba i neponovljiva bio je predsjednik Mirko Aničić. Mislim da je on jedini predsjednik kluba u SFRJ, koji je uvijek plaćao ulaznice za utakmice bilo koje vrste i bez obzira na kojoj se funkciji nalazio, bilo da je na čelu RSD Borac ili FK Borac, odnosno RK Borac. Sjajan predsjednik kluba.

Isto sve ovo važi I za neponovljivog kapitena Petra Perović .

Nikada se ne smije zaboraviti profesor-trener i igrač Borca i najsvestraniji sportista Banjaluke Ante Friganović -Šjor.

Kada sam postavljen za sekretara RK “Borac”, prvo što sam uradio, otišao sam u Beograd zajedno sa novinarom Limunom Papićem kod sportskih velikana dr. Ace Obradovića  i Slobodana Ćosića u FK “Crvena Zvezda”. Dobili smo od njih korisne savjete, pogotovo kada su u pitanju sportski radnici u ono vrijeme tj. da su pored igrača i stručnog štaba najvažniji dio kluba. Oni su nevidljivi, a klub ne može bez njih. Oni zajedno sa igračima prave veliki klub, ali nažalost pri svakom uspjehu kluba i proslavi uspjeha bivaju zaboravljeni. Kroz svoje članstvo u BorcJosipau u to sam se i uvjerio.

Zato sam i odlučio da na ovaj način spomenem zaslužne sportske radnike koji su volonterski obavljali posao u Borcu, a to su:

Marko Ančić , dr. EkremVehabović , Zlatko Talić ,Ljubomir Jurela, Ferid Turalić , Džavid Gunić, Seid Maglajlija, Midhat Dujso, Rifat Hadžialić Cuco,Drago Tadić, Vlado Ćetković, Drago Robović , Ratko Dejanović -Rale, Vito Pujić, Živko Radišić , Mesud i Besim Mulaomerović, Safet Filipović, Dragan Stanojević, Rade Radinković, Vlado Kresojević, Petar Atlagić, Mirko Stanić, Nedeljko Čubrilović, Zdravko Vojinović, Rajko Petković, Žare Mikić, Ilija Sirovina, Duško Petrić, Stipo Jajčević, Nedeljko Petar Pehar, Tone Tutić, Dževad Osmančević, Ragib Ibrahimbegović, Ahmet Verem, Safet Filipović, Slobodan Čubrilo, Duško Lajišić, Mudžavid Bućo, Franjo Jajčević, Josipa Popović-Pletikosa, Radenko Popović, Savo Stanišljević, Mirko Grahovac, Boris Zrile, Avdo Ibrišagić, Rabija Mešinović, Nikola Pavlišin, Božo i Vaso Jovetić, Rajko Hrnjaz, Željko Tica, Jovo Dimitrijević, Sejo Hadžijahić, Miroslav Krvavica,  Hamdija Pozderac , prof Kemal-Karlo Ekić, Radovan Pejaković, Remzija Burzić, Dževad Katana, Adam Ćalma, Duško Milić, Milorad-Rade Kekerović, Žarko Ikonić -Srbo, Pero Bošković  i Braco Kulenović.

Doprinos navijača je nemjerljiv, ali ipak ću izdvojiti:

-Dr.  Asim Džinić 

– Hasan Ćatić

Rukometni radnici po zadatku u RK “Borac”:

DuškoVrhovac,  Nenad Knežević , Veljko Malić , Siniša Babić, Dragan Jelić  i Uglješa Stojčević .

Autori Monografije kluba (radili volonterski):

Limun Papić,  Slobodan Pešević , Uzeir Pašalić, Tomo Marić, Refik Slabić, Arif Sitnica, Spasoje Perović, Nada Malešević  i Božo Jovanović .

MEDIJI: Uglavnom svi  su korektno izvještavali, a posebno bi naglasio Acu Ravlića (Sportske novosti) i Ziju Kršlaka i Vezuv Tinjića (Politika), Tanju Papić (Glas Srpske), zatim RTS-Sportska redakcija i Oslobođenje Sarajevo.

Posebnu zaslugu za osvajanje Kupa IHF-a ima  tadašnji predsjednik Olimpijskog komiteta BiH Stjepan Kljujić. Bez njegove pomoći Borac ne bi ni otišao na revanš u Moskvu sa CSK, a time ne bi ni osvojio Kup IHF-a  na čelu sa trenerom Velimirom Petkovićem .

Osvajači medalja:

-dr. Nebojša Popović 

-Zlatan Arnautović 

-Abas Arslanagić (i danas pomaže Borcu)

Svi ostali igrači gledaju samo svoj interes!

Posebno:

Ratni period od 1992. do 1995. god.

Imao bi dosta toga reči u negativnom smislu u vezi  članova UO RK “Borac” (čelni ljudi Kluba) koji su bili  protiv da se igra u SRJ, kako bi Klub opstao tj. da se ne ugasi poput BK “Slavija” i dr. Uz podršku člana UO Kluba Dževada Osmančevića  i Zlatana Arnautovića uspio sam da Borac igra van konkurencije u SRJ. Veliku pomoć sam imao od sponzora Krajs Ag Basela vlasništvo Ilije Sirovine, kao i od Save Stanišljević iz KDI “Vrbas” Banjaluka, pogotovo od porodice Pere Tutić iz Trna, a sve bi to bilo uzalud da tadašnji predsjednik IO Opštine Banjaluka Rajko Kasagić nije stao iza banjalučkih klubova koji su igrali u SRJ van konkurencije (FK “Borac”, RK “Borac” i KK “Mladi Krajišnik”). Rajko Kasagić je spasilac banjalučkog sporta u ratnom period. Hvala mu za to. Nevidljiv u sportu, bez kojih sa ne može. Ipak za nekoga su vidljivi!!!

Vjerovatno sam nekoga izostavio- izvinjavam se. Svi nabrojani moraju biti vidljivi u radu Borca.