Oduvijek je Banjaluka bila grad sporta, velike uspjehe u nekadašnjoj Jugoslaviji ostvarivali su rukometaši, fudbaleri, bokseri, ali i košarkašice i rukometašice… Mjesto u reprezentaciji nekadašnje države bilo je rezervisano za dosta Banjalučana, a među njima je bio i veliki broj djevojaka.

Nakon svih nesretnih događanja na ovim prostorima, sport je ponovo počeo da zauzima bitno mjesto u životu građana BiH, pa tako i u Banjaluci koja je, po formiranju zajedničkih takmičenja u svim sportovima imala zavidan broj klubova. U ženskoj rukometnoj Premijer ligi igrala su tri kluba, Borac, Mladost i Vrbas, a ”osice” su čak šest puta osvajale titulu šampiona, te isto toliko puta bile pobjednice Kupa BiH.

Košarkašice Mladog Krajišnika višestruke su prvakinje BiH, godinama su bile redovan član Regionalne lige, čak i učesnik same završnice, a uz njih, čast Banjaluke su u bh eliti branili Mladost i Borac, dok je tu danas sastav Orlova.

Danas su ”malene” talac ambicija jednog čovjeka, a zbog sujete drugog, nazovi sportskog radnika, ženski rukomet u Banjaluci gotovo da i ne postoji. Tačnije, ŽRK Borac je još tu, ali o stanju u klubu najbolje govori podatak da je Prva liga RS proširena na 11 ekipa, samo da ”osice” na ispadnu u najniži rang takmičenja!

– Mislim da su najveći krivac za sve ovo velika sujeta, ljubomora i pogrešno vođenje kluba, što je Borac, uz krajnje neplanski rad i dovelo do situacije u kojoj se trenutno nalazi. Jedan dio igračica je otišao, tražeći bolje uslove na drugoj strani, drugi dio je otjeran, a treći, vidjevši šta se sve dešava, jednostavno prestao da igra. Ne želim da bilo koga optužujem, nisam se ni bavila razmišljanjem zašto je nešto ”bijelo”, a nešto ”crno”, kada sam vidjela da to više nije ono u čemu sam uživala, okrenula sam se i otišla, bez osvrtanja. Na žalost, nije se ovo samo desilo u mom Borcu, to kao da je neko pravilo u gotovo cjelokupnom banjalučkom sportu i zaista se divim onima koji i dalje imaju i volje i živaca da i dalje rade i pokušaju da naprave neki uspjeh – istakla je Tanja Kekić, dugogodišnja prvotimka i kapiten ŽRK Borac, jedna od rijetkih banjalučkih sportistkinja koja je uopšte htjela da razgovara na ovu temu.

Istovremeno, uz krajnje loše rezultate, u Banjaluci je veoma malo djevojaka koje su, nakon prestanka aktivnog igranja, odlučile da se posvete trenerskom poslu, ili ostanu kao sportski radnici.

Među rijetkim kolektivima koji rade i ostvaruju rezultate jesu košarkašice Orlova, odbojkašice BL voleja, te atletičarke Borca i Banjaluke.

Upravo je u Atletskom klubu Banjaluka veoma aktivna nekadašnja rekorderka i višestruka reprezentativka SFRJ, Radislavka Račić, ogorčena je stanjem ženskog sporta u Banjaluci.

– Inače je sport u krizi, postoje pojedinačni slučajevi koji se održavaju, kao što je to slučaj u mom sportu, atletici. Ali, mi smo uvijek važili za ”skroman” sport, sa malim ulaganjima, i zahvaljujući tome i opstajemo. I, za divno čudo, moram da se pohvalim da atletika u Banjaluci nije bila nikada jača, a to važi za moj AK Banjaluka, baš kao i za naše rivale iz AK Borac. Kod nas, bar, konkurencija je jao pozitivna. Ali, da se vratimo na temu, ženski sport je i inače diskriminisan. Ali, mi imamo karkter, borimo se i, bar mi u atletici, postižemo rezultate. Međutim, kada pogledam oko sebe, onda je jasno da ŽRK Mladost, ŽKK Mladi Krajišnik, i još mnogo drugih ženskih klubova, nisu više ono što su bili. Inače, mali broj žena je na čelu klubova, u Banjaluci nema ni jedne. Pa pogledajte gdje je bio ŽRK Borac kada su na njegovom čelu bile Nada Tešanović i Jasna Brkić, a gdje su sada. Nema ih nigdje! Zato smo tu gdje smo – na dnu – tvrdi Radislavka Račić.

Sličnog razmišljanja je i Aleksandra Mušić, nekada sjajna košarkašica Mladog Krajišnika, sa zavidnom inostranom karijerom, koja sada nema mjesta u svom klub, ali je to nije obeshrabrilo, pa radi sa mlađim kategorijama u ŽKK Orlovi.

–Svjedoci smo da u proteklih par godina ženski sport u Banjaluci ne postiže neke uspjehe na državnom nivou. Eto, jedan ŽRK Borac je na ivici gašenja, tavori na dnu Prve lige RS i kad to vidite, onda vam je sve jasno. Ove godine nešto značajniji rezultat je postigao ŽOK BL-Volej, tu su atletičarke Banjaluke i Borca, a u košarci smo mi trenutno nešto u prednosti u odnosu na Mladi Krajišnik. Ali, generalno, ako se zadovoljavamo ”mrvicama”, četvrtim ili petim mjestima, onda to nije dobro. Što se tiče zastupljenosti žena u sportu, veoma mali broj nekadašnjih istaknutih sportistkinja je ostao u klubovima. Mislim da su se pojedini ljudi učahurili u klubovima i ne daju nikome pristupa, iz ko zna kojih razloga. Nadalje, i netransparentnost u radu je jedan od problema jer se uvijek nešto krije. Tako je i u cijeloj BiH. Pa pogledajte samo Raziju Mujanović! Žena je ušla u ”košarkašku Kuću slavnih” a nema je nigdje u KS BiH, što je nestvarno. Svi rade na tome da igrače koji su, poput Raze, ostvarili vrhunske reziultate, uvuku u Saveze te preko njih ostvare neke bonuse na međunarodnoj sceni, ali je očigledno da ona nama ne treba. Očigledno je, na žalost, da smo mi zadovoljni ovim muljem po kojem hodamo! Uostalom, dovoljno je samo to što nema ni jedne žene na čelu bilo kojeg sportskog saveza – zaključila je Aleksandra Mušić.

Koordinator za sport i omladinu u gradskoj upravi Banjaluke, Dejan Travar, potvrdio je da su čelni ljudi Grada svjesni teške situacije u sportu uopšte, a pogotovo kada su žene u pitanju, te da se pristupilo izradi Programa razvoja sporta grada Banjaluka, za period 2018-2022. godina.

– Svjesni smo da je kompletan sport u našem Gradu u izuzetno teškoj situaciju, te da se to posebno odnosi na ženski sport. Zbog toga smo i napravili ovaj Program razvoja za narednih pet godina tokom kojih želimo da naš sport vratimo na mjesto gdje i pripada. U ovom programu posebno smo obradili i sve probleme ženskog sporta, ali teško da možemo nešto više da uradimo ako se i one same ne uključe u rješavanje ovog problema – naglasio je Travar.