Penzionisani vozač Milanko Ćajić (78) sa Sokoca rado se i danas sjeća nekadašnjih organizovanih proslava Dana vozača u bivšem preduzeću “Romanija” i žali što se sve manje obilježava 15. januar – Međunarodni dan vozača i auto-mehaničara.

On priznaje da se ovaj dan među njegovim radnim kolegama i danas često pominje, iako se odavno ne slavi na način kako se to nekada činilo. Ipak, kako kaže, još “u srcima vozača žive lijepe uspomene na srećne dane”.

-Dok su bila dobra vremena naše “Šipad-Romanije”, jednog od najuspješnijih preduzeća u šumarstvu, preradi drveta i prevozu u bivšoj Jugoslaviji, za naš praznik organizovali smo kolonu od stotinjak vozila i kružili kroz grad, a potom se slavlje nastavljalo uz muziku – prisjeća se Đajić.

Đajić od 1996. godine provodi penzionerske dane sa suprugom u selu Bjelosavljevići, kod Sokoca, i rado se sjeća kada je kao jedan od 105 vozača, u tadašnjoj Osnovnoj organizaciji udruženog rada /OOUR/ “Šipad-Romanija”, za Dan vozača dobio priznanje kao uspješan vozač bez ijednog saobraćajnog udesa.

-Od tadašnjeg Osiguravajućeg društva ZOIL – Sarajevo dobio sam značku i zahvalnicu kao vozač koji nije napravio nijedan udes za pet godina. A nakon 38 godina rada otišao sam u penziju bez ijedne saobraćajke – priča Ćajić.

On se sjeća da su slično priznanje tada dobili i njegove kolege Mile Curević i Bude Mrdović iz tadašnjeg sokolačkog “Auto-transporta”.

Tadašnji vozači “Šipad-Romanije” vozili su, sjeća se Đajić, rezanu građu, brodski pod i iveraste ploče od Triglava do Đevđelije i donosili dohodak preduzeću.

U njegovo vrijeme, ističe stari vozač, nije bilo lako upravljati vozilima, sjediti po dva-tri dana za volanom jer se najveći dio ture vozio makadamom.

Sjeća se, kaže, vremena kada se makadamom stizalo do Užica, Šapca i Mostara.

-Vozio sam 38 godina u prosjeku po 110.000 kilometara godišnje i bez ijednog udesa prešao ukupno 4,5 miliona do pet miliona kilometara tokom svog radnog vijeka – navodi ovaj penzionisani vozač.

Đajić se prisjeća i svog dolaska u firmu, u kojoj, kako kaže, nisu primani vozači po partijskoj pripadnosti, već na osnovu probne vožnje.

On navodi da se na tadašnji poziv za posao prijavilo 25, a primljeno samo pet vozača.

Vozači bivšeg “Auto-transporta” počeli su rad sa “trinaestkama”, kamionima Fabrike automobila iz Priboja /FAP/, a na kraju vozni park zamijenili FAP-ovim “polumercedesima”, koji su im olakšali rad.

Sada žali što su od nekadašnjeg “Auto-transporta” u krugu sadašnje “Nove Romanije” ostale samo poluprazne hale, bez radnika i kamiona.

Ćajić se ponosi što je bio vozač nekada uspješne firme.

“Dok smo bili složni i radili za zajednicu sve je bilo bolje – kaže penzionisani vozač Milanko Ćajić.

“Srna”