U Mrkonjić Gradu, ali i mnogi mjestima Krajine brojni su oni koji poznaju Vitomira Vitu Popadića!

Ljudsku gromadu, koji je dobar dio svog života posvetio fudbalu i naravno Slobodi! Na “Lukama” je igrao fudbal “debelih” destak godina. Po kiši, snijegu, suncu, vjetru, mrazu…Vito je neumorno “špartao” “Lukama”!

U timu je igrao u veznom redu, bio je “krtica” za sve. Neumoran u građenju i opstrukciji igre protivničke ekipe. Krasio ga je dug i tačan pas, pa su njegove brze i lopte sa “očima” napadači Slobode “trpali” u protivničke mreže.

Imao je sreću i zadovoljstvo da je igrao sa vrhunskim fudbalskim majstorima! Braćom Dedić, Stupar, Milom Stojičićem, Mlađom Svetinovićem, Lisicom, Gačićem, Ilićem…i jos desetinom vrhunskih fudbalera iz Slobodine zlatne generacije.

Mada je u Auto-transportnom preduzeću “Udarnik” radio na teškom i odgovornom poslu stizao je da redovno trenira. I upravo ta fizička sprema bilo je najjače Vitino fudbalsko oružje.

Mada je malo rano za amaterski fudbal kopačke objesio o klin, Vito se uvijek vrtio oko “Luka”. Gotovo da nije propustao ni jednu Slobodinu utakmicu.

-Fudbal je meni uvijek mnogo značio. Prosto ne mogu bez fudbala. Trudim se da redovno na “Lukama” pratim sve Slobodine utakmice. Srećan sam što je Sloboda ponovo prvoligaš. Imamo sada izvanredne uslove, a kada se sjetim na kakvim terenima smo mi igrali. Prosto čovjek da ne povjeruje koliko smo igrali dobar fudbal – kaže Popadić dok na “Lukama 2” gledamo prijateljsku utakmicu Sloboda Nova banka-Naprijed!

I tako Vito i ja drugujemo dobrih četrdeset godine na “Lukama”! Slavimo u pobjedama, a tugujemo u porazima Slobode!

Znamo se još iz školskih dana. I nekako nam se životni putevi, ali i sportski ukrštaju. Uvijek smo bili dobri drugari, a osim tribina na fudbalskim terenima uvijek smo se dobro snalazili i družili za kafanskim šankom!

Jer, u Mrkonjicu ko nema i svoj kafanski šank i nije baš neki cijenjen čovjek!

I ko ne voli FK Slobodu, nešto se i ne razumije baš u sport!

Tekst i foto: Slobodan Dakić