Fijasko sastanka takozvanih “bošnjačkih” klubova još odjekuje podjeljenom BiH!

Sarajevo, Velež, Olimpik i Mladost svrstali su se na stranu gubitnika, u ovoj priči, i kao da im nije bila dovoljna poruka preostale “osmorke”, već su po onoj narodnoj “nije klela majka Muju što je prokockao imanje, nego što se vadio”, sebi gurnuli mač pod grlo, još ekstremnijim izjavama.

Grohotom su najavili istupanje iz Premijer lige BiH, i zato bilo bi lijepo vidjeti da Sarajevo i Velež izgube ovog vikenda, a šanse su poprilične, jer su im rivali Borac i Željezničar.

I šta onda preostaje?

Gospoda, a sebe takvima nazivaju oni iz Vrapčića, sela pokraj Mostara, i onih sa Haseta, stadiona koji su gradili sinovi bivše države od Triglava do Đevđelije, moraće održati obećanje i prekinuti nastup u bh eliti.

I šta onda?

Ništa, igraće se fudbal i bez Veleža i bez Sarajeva, i to možda ljepše, mirnije i poštenije, sve dok ne dođu neki novi ljudi u klubove koji sebe nazivaju poštenim! Eh, riječi kako li si teška, kad treba do dođe do ušiju onih koji se Boga ne plaše, niti mu se mole.

Zato, podržimo Sarajevo i Velež da zauvijek odu, na neko bolje mjesto, jer da se njih pita, ne bi bilo ni Republike Srpske, ni Zrinjskog, ni “Pecare”, ni zajedničkog saveza u kojem je sada došao red da baja bude Srbin. Kako im je teško pokloniti se, i to priznati.

A, ovamo “raja”, živjelo bratstvo i jedinstvo. Jeste, ali malo sutra. Kakve Velež ima veze sa onim u kojem su igrali Blaž Slišković, Frano Vladić, Ivica Barbarić, Goran i Predrag Jurić, Jadranko Topić, Vladimir Gudelj…Znate šta će vam reći te legende kluba? Nije to naš Velež! I to je cijela istina o tom famoznom klubu, koji danas predstavlja tvrdo krilo SDA, nacionalističke bošnjačke stranke koja se u svojoj deklaraciji zalaže za ukidanje Republike Srpske i majorizaciju Hrvata. A, igrali bi fudbal, kao zajedno…. Bi, malo sutra, ali po svojim pravilima.

Između ostaloga, zato je i propao “sarajevski uranak”, uz želju da vidimo to gospodstvo, da nam odu zauvijek.

Sve su prilike da razum više ne stanuje u glavama čelnika pojedinih klubova, jer od mržnje ne vide drvo u šumi, a ta šuma se zove IGRA.

Igrajte fudbal, i pokažite za 90 minuta da možete, želite, i znate, i onda ćete dobiti poštovanje svih. Ovako?

Samo prezir, i želju ovih osam, uz kojih je još 400 ili 500 onih malih kojima ste dosadili.

Aferim!!!