Dejan Pristajko, spada u kategoriju mlađih trenera, koji je svojim radom pokazao da u Kozari ne treba da brinu za budućnost. Prije juniora gradiškog prvoligaša, gdje sada radi, zanat je pekao u nekoliko nižerazrednih klubova. Vedrog duha, umiljat sa velikim znanjem voljen je među djecom, ali i sportskim radnicima u gradu na Savi.  Za naš portal pričao je o svemu po malo, svojoj  karijeri  i radu   sa juniorima gradiškog prvoligaša.

U najkraćim crtama recite nešto o sebi?

– Volim i treniram fudbal od kada znam za sebe, moj početak je vezan za Kozaru i generaciju 1977. i prvog trenera gospodina Velimira Sombolca, koji je ostavio dubok trag na mene. Kao jako mlad imao sam težak prelom noge i to je bio kraj mog ozbiljnijeg bavljenja fudbalom. Sa 15 godina sam zaigrao za prvi tim tadašnje Save sa Obradovca, kasnije sam prešao u Bratstvo iz Kozinaca, ali svjestan da je ona teška povreda ostavila dubok trag. Kao jako mlad sam odlučio da krenem studirati višu trenersku školu u Beogradu, jer  bez fudbala nisam mogao. Po završetku škole na poziv tadašnjeg šefa omladinske škole Stojana Timarca, uključujem se u rad škole fudbala radeći sa najmlađima, takozvanim pjetlićima. Ostajem tu četiri  godine. Zbog neslaganja sa rukovodstvom, napustam tad Kozaru, i radim po lokalnim klubovima Bratstvo Kozinci, Biseri Čatrnja, Omladinac Brestovčina, Jedinstvo Žeravica, i godinu dana sam proveo kao trener u Budućnosti iz Banjaluke koja se sa uspjehom takmiči u regionalnoj ligi. Na ljeto 2015. na poziv Igora Jankovića i Saše Krupljanina vraćam se u Kozaru i preuzimam juniore i trenutno sam tu.

Gdje vam je bilo najlepše?

– Ne bih posebno izdvajao nijedan klub, jer svaki klub u kojem sam radio je nosio svoje draži, jedino bih mogao izdvojiti možda Bratstvo iz Kozinaca, pošto sam se tamo najduže zadržao. Pet sezona za redom smjenjivale su se generacije i generacije, a mi smo stalno bili među najboljima, i stvarno me lijepe uspomene vežu za tog niželigaša.

Pamtite li neku utakmicu?

– Utakmica koju pamtim…Tu bih možda stavio dvije utakmice sa fantastičnog turnira za mlađe kategorije koji zajednički organizuju dva kluba Sloga Temerin i Mladost Bački Jarak. Na tom turniru smo nakon preokreta savladali Vojvodinu 2:1, te smo osvojili prvo mjesto u našoj grupi. U finalu smo igrali protiv Crvene Zvezde i svakako da taj meč pamtim, iako smo poraženi. Osvojili smo drugo mjesto i taj turnir je stvarno bio nesto posebno.

Kakve  su   ambicije juniora Kozare u proljećnom dijelu Omladinske lige BiH, grupa Zapad ?

–  Da, kao Što rekoh, vratio sam se u Kozaru i preuzeo sam izuzetno talentovanu generaciju 1997/98. Od kad znam za Kozaru i njen omladinski pogon, u svim selekcijama su uvijek postavljani najviši ciljevi. Niko nas ne uslovljava sa prvim mjestom, ali naš cilj je taj, da li ćemo uspjeti zavisi samo od nas. Prvi dio prvenstva smo dobro odradili, možda je moglo i malo bolje, ali nisam nezadovoljan. Atmosfera u ekipi je odlična, sada smo u fazi priprema, i primjetan je napredak u fizičkom smislu, treninzi se postepeno pojačavaju, a kako se bliži početak prvenstva, sve više ćemo raditi sa loptom i taktičkom uigravanju, tako da se nadam da ćemo spremno dočekati nastavak prvenstva i da ćemo na kraju doći do željenog cilja, a to je da osvojimo Omladinsku ligu BiH.

Kako gledate  na odlazak najtalentovanijih  fudbalera iz Kozare ?

– Što se tiče odlazaka i dolazaka, ne bih se miješao u politiku kluba, to je posao nekih drugih instanci. Ali to je u fudbalu tako, Kozara je klub koja 95 odsto  igrača dobija iz sopstvene škole i tako će biti i ubuduće, što govori i ova sezona, gdje juniori ozbiljno koračaju ka čelu tabele, i realno je očekivati da dosta tih juniora bude priključeno radu prvog tima, a pošto ne mogu svi, naravno da će neko morati potraziti sreću u drugim klubovima.

Ima li mobinga  među djecom od strane  trenera?

– Već sam rekao da imamo odličnu atmosferu, kad se radi, radi se, kad se igra utakmica – maksimalna ozbiljnost, ali uvijek ima vremena za šalu. Mobinga u Kozari sigurno nema, da uvijek ima onih koji su malo nezadovoljni zbog svoje minutaže, toga će uvijek biti, ali mobinga – odgovorno tvrdim nema.

Da li se u reprezentaciji RS u mlađim  selekcijama pozivaju podobni ili najbolji ?

– Nisam uključen u rad reprezentativnih selekcija, pa s toga ne mogu ni govoriti o tome ko se poziva na reprezentativna okupljanja. Kad traže od nas trenera da pošaljemo one za koje mislimo da zaslužuju poziv za širi spisak, sigurno je da ćemo poslati one koji po našem mišljenju i zaslužuju taj poziv.

 Zašto Kozara svake godine izbacuje po nekog supertalenta , a u seniorskoj konkurencji ima  prosječne rezultate?

– Kozara je klub koja forsira igrače iz svoje škole fudbala, i generacijama ima jednu od najmlađih ekipa u Prvoj ligi RS. Ta ekipa uglavnom sastavljena od igrača koji su prošli Kozarinu školu mogu odgovoriti zahtjevima takmičenja kakvo je Prva liga RS. Za uspjeh u Premijer ligi je potrebno dovesti nekoliko pojačanja, i potrebno je izdvojiti mnogo veća finansijska sredstva, kojih trenutno nema.

Kako gledate  na rad konkurentske  Škole fudbala  Stars?

 – Škola fudbala Stars je pravo osvježenje za Gradišku. Imaju odličan trenerski kadar, i stvarno lijepo rade sa djecom. Imaju problem zato što djeca nemaju zvanično takmičenje i uglavnom igraju neke balon lige i vezani su za teren malih dimenzija. Ne sumnjam da će oni znati pokazati sta znaju i kad jednom izađu na veliki teren, ali to će im biti veliki problem za budućnost. Mislim da je Kozara dobila konkurenciju što se tiče rada sa najmlađima, ali bez zvanične lige biće dosta problema, tu je Kozara u velikoj prednosti.

Da li  danas  djeca rade  sa  manje  entuzijazma  nego što je to  bilo  u vaše   vrijeme dok ste vi  trenirali fudbal  i zašto?

– Došla su neka druga vremena, moderna tehnologija je prevladala, i djeca su sve više u nekom virtuelnom svijetu, igara i društvenih mreža. Interes je opao, ali isto tako sve više i više je nekih privatnih škola, i nekih sportova koji nisu bili toliko zastupljeni. Mislim da su roditelji ti koji trebaju pokrenuti svoju djecu da se bave sportom. Ovom prilikom pozivam svu djecu 2005. godište i mlađe da dođu u Kozaru da se družimo zajedno. Ako ne vole fudbal, neka idu u druge sportove, samo neka imaju fizičku aktivnost, jako bitno je za razvoj djeteta i socijalizaciju.

Da li je pogubno  za Gradišku da svi mladi navijaju za  Partizan ili  Zvezdu, a derbi Kozara – Borac  gleda 50-100 gledalaca?

–  Mislim da nije pogubno. To je tako generacijama, i ja kad sam bio mlad uglavno se navijalo za Partizan ili Crvenu Zvezdu. Normalno je da pored toga voliš i klub iz svoga grada. A to što je na utakmicama malo navijača, to je vec pitanje koje je teško objasniti. Čak da je i besplatan ulaz mislim da se ništa ne bi promjenilo. Jednostavno takva su vremena ljudi slabo nalaze vremena i za sebe i onda nedeljom kad imaju malo slobodnog vremena to koriste za svoju porodicu, tako da su utakmice slabo posjećene.

Za koga navijate?

– Od malena je moj otac meni usadio ljubav prema jednom klubu – Partizanu. Imao sam tu sreću da jedan dio prakse na višoj trenerskoj školi odradim u Partizanu sa tada kadetskom generacijom Partizana, pod rukovodstvom Slobodana Krčmarevića. U toj generaciji su tada igrali Nikola Gulan, Stevan Jovetić, Amer Osmanagić, Dušan Brković, i pokojni Kačar.

Da li pratite naš portal ?

– Koliko sam u mogućnosti pratim rad portala, jer ima mnogo tekstova vezanih za podneblje gdje živim, pa su mi i tekstovi koje pišete interesantni. Nastavite tako i  Sportski pozdrav!

G. Popović