Novi bundesligaš Spartak igra svoju utakmicu na stadionu Naprijeda. Na golu mlad momak, na prvi pogled ništa neobično, ali tu negdje u visini kaznenog prostora i njegov otac, umjesto grickalica, na meniju su nokti. “Bravo Vladimire”, “naprijed, izađi na centaršut”….čuju se neki od savjeta. Ništa neobično, jer riječ je o porodici Šmanja, golmanima od glave do pete!
Otac Jovo već tri decenije među stativama, a sin Vladimir tek zakoračio na veliku scenu, sa 16 godina na specijalnu ljekarsku dozvolu stoji na golu Spartaka.
-Mislim da smo jedinstveni barem na našim prostorima, da se otac i sin bore za jedinicu u istom klubu! I ja sam branio jednu utakmicu, na ostalim je Vladimir stajao među stativama, vrijeme radi za njega, ja se polako prebacujem u trenerske vode, gdje i zarađujem hljeb u našem Spartaku – započinje priču Šmanja senior, čuveni Jovo, pa nas upoznaje sa karakteristikama nasljednika Vladimira:
-Počeo je da trenira u banjalučkom Omladincu sa devet godina. Kao i sva djeca u međuvremenu se tražio i probao je još neke sportove ali se na kraju opredijelio za fudbal na poziciji golmana. Nekako stidljivo mogu reći da mi je drago što je krenuo mojim stopama, ali mi je još draže što je uopšte u sportu, jer on jako pozitivno utiče na razvoj mladog čovjeka i stvara od njega pozitivnu ličnost, unapređuje zdravlje i kvalitet života. Volio bih svakako da me nadmaši i da mu se ostvare životni i sportski snovi. Ima dobre predispozicije za golmana, visok je skoro 190 cm i samo kvalitetnim radom može postati vrhunski golman. Svakako da ima moju podršku u tome što je izabrao, takođe kada radimo golmanski trening tada se “ne poznajemo” , jer kod tate nema kredita i popuštanja. Šta bi bilo kada bi mu gledao kroz prste, zbog drugih, ali i zbog njega najviše. Mora naučiti da život nije med i mlijeko, već neprestana borba. Uvijek se sjetim svog “mentora” Jefte Keleča, odličnog golmana Gorice “Jovo prvo budi čovjek, za ostalo ćemo lako”. Eto, otprilike to je i moja želja, iako mlada krv, što je sasvim prirodno uvijek traži više, bolje, jače – ističe Jovo.
Vladimir za to vrijeme upija riječi svog staroga. Pitamo ga za idola, dugo ćuti, pa kaže:
-Neka bude Iker Kasiljas. Njegovim stopama bi mogao, jer želim da se bavim profesionalno ovim pozivom, da ako je ikako moguće postanem vrhunski golman. Neće se tata ljutiti da ga nadmašim, iako je ta prva ljestvica prilično visoka. Međutim, vjerujem da mogu, naravno uz očevu podršku – kaže Vladimir Šmanja.
A, Jovo ponosan, kako sam kaže “na mlađima svijet ostaje”. Usta puna sinova, jer nije samo Vladimir njegov centar svijeta.
– Mlađi sin Viktor koji ima 13 godina otisnuo se u rukometne vode i nastupa za mlađe selekcije RK Borac. Svi smo u sportu, i srce je odmah puno, jer zdravlje je sve u životu, a kada si u sportu, jednostavno moraš biti zdrav – zaključuje ovu golmansku priču Jovo Šmanja, koji je svoj golmanski put krenuo sada već davnih 80-ih godina prošlog vijeka u rodnom Šipovu, među stativama Gorice. Elektrobosna, pa Borac više od decenije, i pred kraj karijere Kozara, mrkonjićka Sloboda, trnska Sloga, Gorica, i sada na kraju Spartak.
Za dinastiju Šmanja nema zime, barem među stativama……