Nekada čovjeku bude dosta, što bi rekli prekardaši, pa i kada zatvori oči, ne može da ne vidi i kada stavi vatu u uši ne može da nečuje, jer čim uključi telefon sa druge strane odmah, jesi li vidio, jesi li čuo, vidio? Onda pomisli kako bi bilo lijepo da ga niko ne zove ili da ga zove sa nekim pozitivnim idejama, ciljevima, planovima. Ali džaba. Ako je poziv iz FS RS nema spasa, na vrhu imate besmislenog, izvitoperenog, umobolnog ponašanja, okruženog konstruktorima, pokvarenjacima i lopužama. Šta reći, s kim si takav si. Bjesomučno drži moralne kritike tražeći da njegove odabrane siledžije pričaju o poštenju, da njegovi fudbalski razbojnici pričaju o fer-pleju, da njegovi nepismeni i polupismeni vlasnici kupovnih diploma tumače propise, da njegovi šverceri bodova, morališu dok, ponovo njegovi, presuđeni kriminalci kažnjavaju svakoga na koga licemerni idiot upre prstom. Nepostoji ni mjesto, ni sklonište gdje Vas bar malo neće zahvatiti fekalni sadržaj inficiran boleštinom, kola izlazi iz monstruozne Kovačevićeve Zadruge ili Farme, u što su bolesni idiotu u nepunoj deceniji pretvorili FSRS.

Na desetu godišnjicu smrti predsjednika FSRS i FSBiH, Milana Jelića, nepregledna masa hrli podno Trebave da se još jednom pokloni predsjedniku, ljudini, čovjeku. Poslanici, poznanici, prijatelji, sportisti, znani i neznani, državno rukovodstvo, sve se slilo na desetogodišnji pomen. U ogromnoj masi jedno mjesto je prazno. Tako je tokom minulih 10 godina. Mjesto predviđeno za rukovodstvo FSRS prazno oni tu ne dolaze. Idiotska politika pokvarenjaštva Kovačevića, više od licemjerstva i  idiotluka je, prekrajanje istorije. O onome prije ”njih”, aktuelnih, što manje jer ni umišljenik Kovačević, niti njegov prvi saradnik, nikada nisu bili potpuno mentalno zreli ili zdravi, svejedno, to im daje osjećaj, od njihovog dolaska na vrh FS RS je sve počelo. Istoriju prekrjaju u tom smjeru.  Umišljeni palančani su novinarske nikogoviće koji ih promovišu u osnivače, promovisali u Akademike. Jad i bijeda i Kovačević i družina. Ništa čudno, idioti ne  znaju da funkcija nosi obaveze, mržnja sve uništi, ni ono malo što su imali u glavi im nije ostalo. U takvom mentalnom stanju, prije samo nekoliko dana, za 25 godina FSRS, žeravački licemjer, je dodijelio  posthumno priznanje predsjedniku Jeliću, ali genetska narcisoidnost, je i u tako svečanoj prilici, predsjednika Kovačevića pritisla da ispolji zavidnost, neljudskost da ispolji urođeni primitivizam.  U polupraznoj svečanoj hotelskoj sali, na sebi svojstven grub i primitivan način, odbio je uručiti priznanje izaslaniku porodice pokojnog predsjednika Jelića. Ovaj čin potvrđuje sve nabrojano i izneseno o Mili Kovačeviću, koji kao da se pretvorio ili je oduvijek bio ljudska spodoba, sotona, patološki sebičan, ovoga puta napet kao pijevac džudžan, inspirisan okolnostima što njegovo šepurenje bilježe objektivi dok lik obasjavaju svjetla reflektora. U polupraznoj svečanoj sali ono malo prisutnih sportskih radnika ga ogovara i poluglasno ismijava komentarima : “Na šta smo spali ?!”  Dijalog se nastavlja, sami smo krivi, ne vidimo ovo što vidimo, nećemo da čujemo ono što čujemo i čitamo, istinu. U pravu ste gospodo, kad nećete da razumijete ono što je očigledno i trpite ono što niko pristojan ne bi.

Memorijalni turnir u Modriči na kome je učestvovalo 16 ekipa sa prostora čitave bivše države, su došli mnogi, ali nikoga iz FS RS. Predvođeni narcisoidnim Kovačevićem  prekrajaju fudbalsku istoriju.

Manirom maksimalne dosljednosti idiota, narcis kaže, ima on turnir u Žeravici, pokojnom bratu. Bolje upućeni tvrde, narcis je turnir organizovao da bi se šepurio u svojoj mjesnoj zajednici. Čestiti brat fudbaler i sportski radnik Drago, je otišao gore bliže Bogu, među bolje od svog blizanca, gledajući ga sa visine poručuje mu: “Što nas brukaš crni brate?” Mile Kovačević nikada neće biti svjestan da je obrukao porodicu. Narcisoidni likovi su nezaustavljivi u glupostima. Zaljubljeni u sebe i svoje ideje nikada ne odustaju od svoga puta ni kada je on pogrešan, ni kada sahranjuju fudbal kao što to čini Mile Kovačević. Grobar fudbala Mile Kovačević se neće pokajati, ne zanima ga oprost Boga, on je uvjeren da je ispravan jedino njegov put koji je sahranio fudbal.

Svakodnevno čujemo i čitamo o raznim Miloševićima, Radikama, Kaporima, to je njegovo djelo i njegov rukopis, narcisoidnog Mile Kovačevića. Narcisi  nisu svjesni svoga idiotizma, monstruoznosti, cinizma, kleptomanije. Narcisoidnost je opasna po institucije kada je njom opsjednut nemoralan čovjek koji ih vodi. Fudbal u Republici Srpskoj tone sve dublje i dublje i biće sahranjen jer je fudbalske zločine naređuje narcisoidni predsjednik koji ima svoje ime i prezime – MILE KOVAČEVIĆ.

Sklanjajmo ga dok nije prekasno. Sada to traže i mnogi oko njega. Fudbalski Neron je zapalio Rim (FSRS). Cereći se kako znamenitosti gore (reprezentacija RS, Slavija, Leotar, Drina, Jedinstvo, Kozara), svaki srednjoškolac zna pravnu maksimu: Nije kriv samo onaj što čini zlo, nego i onaj koji to odobrava i podržava.

Mile Kovačević čini sve troje. Narcis kao da idiotski uživa u tome. Do kada ? Odgovor je na nama.