Piše: Miro Bjelić 

Ovim riječima nedavno je jedan zvaničnik iznio svoje mišljenje za Banjaluku. Da li je to tako danas?

Ja dotičnog gospodina moram podsjetiti da je Banjaluka po svim kriterijima još u bivšoj Jugoslaviji (SFRJ) tj. po kriterijima tadašnje bivše države Banjaluka je proglašena Gradom poput Beograda, Zagreba, Ljubljane, Sarajeva itd. Prema tome ne slažem se da je Grad Banjaluka sa sadašnjim, odnosno dosadašnjim društvenim aktivnostima postala Grad. To govorim sa pravom, jer su moji preci rođeni u ovom Gradu i danas moja porodica živi u ovom Gradu.

Kako nedavno reče bivši košarkaš i kapiten sarajevske BOSNE da sport (ja ću reći i kultura) čine ogledalo uređenosti jednog grada, odnosno države. Sa tom izjavom gospodina Mirsada  Milavića se slažem. Prije bi se moglo reči da  su Grad Laktaši, jer imaju sjajnu sportsku dvoranu u kojoj se mogu igrati sve utakmice bilo koje vrste, a imaju i klub u ABA ligi. To Banjaluka nema, ni dvoranu koja može zadovoljiti uslove igranja međunarodnih utakmica. Nekada perjanice, sportski klubovi, poput FK „Borac“ igraju u nižem rangu takmičenja i služi kvalitetnim klubovima (Olimpija) kao kanta za nabijanje. FK „BSK“ koji igra u Trećoj ligi „Zapad“ izgubio je  u Kozarskoj Dubici od domaćeg Borca čak sa rezultatom od 10:0 ili FK „Naprijed“ koji je u istom rangu takmičenja sa FK „BSK“, kao domaćin izgubio je od FK „Kostajnica“ na svom terenu čak sa 6:0. Imate druge primjere kao što su nekada šampioni BiH KK „Borac“, koji je u derbiju sa novopostavljenim trenerom Dušanom Kudrom, u Banjaluci izgubili od Knina. Još gora je situacija gdje je Rukometni klub „Borac“ u prvom kolu Premijer lige BiH  izgubio u Gornjem Vakufu (Uskoplje) sa 26:24, a u tom gradu (Gornji Vakuf) tek se počeo da igra rukomet. Da ne govorim gdje se sada nalaze KK „Borac“, KK“Mladi Krajišnik“ ili Šahovski klub bivši „Braća Pavlić“.

Sve dok SPORT i KULTURA ne budu na višem nivou, Banjaluka će i dalje biti selendra.

Neobjašnjivo je za pojedince da Krupa ili Tuzla Siti imaju premijerligaše u BiH, a Banjaluka nema.

Kako se može objasniti da dobročinitelj, pogotovo sporta Marinko Umičević na izborima u Banjaluci nije dobio od Banjalučana dovoljno glasova da pređe na listu za BiH. Ja znam (bez obzira na naše međusobne odnose) da koje god od njega zatražio bilo kakvu pomoć, pogotovo u novcu, on je pomogao. Sada kada je njemu trebalo pomoći i Banjaluka i sportski klubovi Banjaluke, u prvom redu RK „Borac“, okrenuli su mu leđa!!! Zato smo provincija i selendra, a u bivšoj Jugoslaviji bili smo ponos Grada i SFRJ.

Mora se priznati da još uvjek je Banjaluka poznata po zemljotresu, Benešu i Rukometnom klubu “Borac”.

Ovo bi zaključio sa izjavom gospodina Mirsada Milavića, koji se bavi sportskom problematikom da u BiH postoji interes mladih za sport i baza za vrhunski sport, ali onima koji vode sport nije u interesu ostvarivanje vrhunskih rezultata.

TO JE APSOLUTNO TAČNO!

Za finansiranje sporta u cijelini, a vrhunskog sporta posebno, može se reči da je potpuno nedefinisana oblast, gdje vlada uranilovka, gdje su sportske organizacije upućene na budžet.

PS.

Uz podsjetnik da pedesetih godina prošlog vijeka u preduzeće Rudi Čajavec  stručnjaci nisu htjeli  doći u Banjaluku iz Niša, jer tada Banjaluka nije imala rukomet u elitnom takmičenju. Toliko da znate!