Vrijeme brzo leti, barem u slučaju Milenka Šukala, banjalučkog fotoreportera, koji je kroz objektiv “dohvatio” gotovo sve. A 24 godine su prohujale, otkako je tada ratni reporter Milenko Šukalo, zajedno sa svojim prijateljom, sada nažalost pokojnim profesorom Rastislavom Petrovićem iz Beograda boravio u Sevastopolju i Semferopolju na Krimu, a potom i brojnim drugim gradovima Rusije, Bjelorusije i Ukrajine, i postavio izložbu “Atologija genocida”. Izložba koja je prvi put u svijetskim okvirima pokazala brutalnost nad Srbima, i da ratne strahote u BiH imaju i drugu stranu medalje.

U to vrijeme vojni izaslanik Vojske Jugoslavije u Moskvi, pukovnik Branko Krga, u dopisu upućenom komandi Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske napisao je da su “Šukalove fotografije doprinijele probijanju informativne blokade i širenju istine o stradanju srpskog naroda tokom rata u BiH”, ali i to da je “takve aktivnosti još mnogo ranije trebalo da organizuje i zvanična vlast Republike Srpske”.

– Nošen željom da ispričam neku drugu priču o stradanju mog srpskog naroda u proteklom ratu, krenuo sam na put pun neizvjesnosti, ali i sreće što će, u to sam bio ubjeđen, bar neko htjeti da vidi potresne fotografije na koje niko od svjetski poznatih medijskih kuća tada nije htio da obrati pažnju. U tome smo na kraju i uspjeli. Posebno sam bio ponosan na to što je izložba bila postavljena u gradovima na Krimu, odnosno na brodovima Crnomorske flote, čiji mornari danas brane čast, ponos i slavu ruskog naroda – priča Milenko Šukalo, dok u ruci drži orden koji je krasio uniformu Vojske Republike Srpske, koju nije skidao sve vrijeme boravka u Rusiji.

Za tri mjeseca misije u Rusiji, iza Milenka ostalo je tridesetak hiljada kilometara, koliko su, ali samo vozom, prešli za dvadeset sedam dana i 17 noći.

Na putu koji ga je vodio zemljom Rusijom dao je bezbroj intervjua. Treba reći da je Milenko Šukalo bio jedini stranac kojem je dozvoljeno da posjeti vojnu bazu u Sevastopolju, odnosno razarač “Zlatni Krim”, usidren u toj svjetki poznatoj ratnoj luci, na kojem su bile izložene Šukalove fotografije.

O izložbi u “Belom domu” zdanju parlamenta Ruske Federacije u Moskvi, koju je posjetilo više od tri hiljade Moskovljana, pisala je čak i moskovska “Pravda”.

– Što god sam dalje od tih dana  srce mi je sve više punije. Na to sam nemalo ponosan. Jer, jedno je govoriti o stradanju svog naroda danas, a sasvim drugo tokom rata, u kojem se on borio za svoju slobodu i Republiku Srpsku. I to još na Krimu, koji je danas u centru interesovanja svjetske javnosti. Prije 24 godine nije se moglo ni naslutiti to da će pitanje svjetskog mira zavisiti od onoga što će se dogoditi i što se događa u ovom danas dijelu Ukrajine, a sutra vjerovatno u Rusiji. Vjerujte, već tada sam predosjećao ono što je sada isplivalo na površinu. Ipak, mislim da će Krim i pored svih pritisaka, vječno biti dio Rusije. To je nešto slično poput Kosova i nas Srba, uzmite Rusima Krim, uzeli ste im dušu. Oni to neće dozvoliti, po cjenu mira – pripovjeda Milenko Šukalo.

Prijateljstva koja je uspostavio i splet okolnosti vodili su Šukala više puta na Krim. Poslednji put je bio prije pet godina.

– Kroz razgovor sa ruskim prijateljima s Krima vidio sam da poznaju situaciju na ovim prostorima. Govorili su da Srbi iz Republike Srpske djele sudbinu Rusa s Krima. Vjeruju da će doći dan kada će se stvari promjeniti u našu korist. Eto, za njih je već došao taj dan – dodaje Šukalo.

Pričao bi Milenko i o poslednjem ratu na bosanskohercegovačkim prostorima. O Slavoniji, Kupresu, Malovanu, Posavini, o Ozrenu…..Pričao bi o stradanjima, patnjama, žrtvama, pogibijama srpskog naroda….Pričao bi o sudbinama iz poslednjeg rata….

– O svemu tome govore na hiljade mojih fotografija koje sam snimio i kojima sam ovjekovječio bar malo istorije srpskog naroda. Mali, tada najveći dio toga poklonio sam prije dvadeset četiri godine bratskom ruskom narodu. Ruskom narodu Krima posebno – na kraju će Milenko Šukalo, čovjek koji je svojim fotoaparatom bilježio mnogo toga.