Kada se nešto voli, onda tu nema prepreka. A koliko se voli Borac, možda je najbolje pokazao trener golmana “crveno-plavih” Siniša Mrkobrada koji je, iako je na bolovanju, uskočio u autobus Banjalučana i krenuo put Ljubljane da posmatra istorijski meč kluba.

Ništa tu ne bi bilo čudno da prije nešto samo više od mjesec dana ovaj 47-godišnjak nije operisao kuk i u “crveno-plavi” autobus je ušao sa štakama, kao i na stadion “Stožice”.

–  Došao sam sa štakama u Ljubljanu i skoro čitavu utakmicu sam bio sa štakom koja mi je bila potrebna. Međutim, u jednom trenutku u onoj silnoj euforiji, hormonskom disbalansu ili je to samo bio adrenali, uvidio sam da sam bez štake, koja je tamo negdje na klupi. Po okončanju utakmice nastalo je veliko slavlje na stadionu, a ja sam i dalje bio bez nje. Ne vjerujem u čuda, nisam neki vjernik, ali, evo, i dalje hodam bez štake, a bez nje nisam mogao ni da se zamislim, eto, prije samo četiri dana – naglasio je Mrkobrada koji je tako u Ljubljani ostvario dvostruku pobjedu. 

Dijete Borca koje je odraslo na Mejdanu (današnje Obilićevo), urbana gradska legenda, poznat je i po svojim čestim statusima na društvenim mrežama, a jedan od njih je oduševio javnost poslije meča u Ljubljani. Na njemu je pisalo: “Kad budem pričao unucima da je Borac gazio Evropu, a ispali Mančester siti, Seltik, Sporting, Milan, Juventus…, biće šapat iza leđa: “Deda puk'o, preskače terapiju”.

– Sa statusima na društvenim mrežama moraš biti jako oprezan, jer su oni opasne stvari. Svako od nas se uvrijedi za sitnicu, i zato moraš biti jako pažljiv. Ako pomeneš partizane, Nijemce, Mađare, Austrougarsku ili Mletačku republiku, neko će se uvrijediti. Zato se prilikom postavljanja statusa uvijek trudim da budem korektan, možda na malo nekonvencionalan način. Trudim se da to uvijek bude jedan izduvni ventil, da se nasmijemo – istakao je Mrkobrada.

Još dva statusa, koja je postavio nedavno, izazvala su veliku pažnju. Prvi, koji je postavljen 28. novembra prošle godine poslije pobjede nad LASK-om je glasio: “Znam da se mnogi danas ježe na termin ‘bratstvo-jedinstvo’, ali primjećujem da su za moj Borac večeras, u jednoj od najvećih pobjeda u istoriji nastupali igrači iz svih šest bivših jugoslovenskih republika. I to jako uspješno”. Na drugom je pisalo: “Novak Đoković, Luka Modrić, Dražen Petrović, Zlatan Ibrahimović, Nikola Karabatić, Luka Dončić, Jan Oblak, Dražen Dalipagić, Siniša Mihajlović, Rovert Prosinečki… Nešto im je zajedničko. Slučajno ili ne?”

– Tim prvim statusom sam htio samo da pokažem da sport ne poznaje granice i da na terenu u jednoj ekipi svi zajedno mogu da funkcionišu, a tako bi trebalo da je i u životu. U ovom drugom statusu, ima još dosta sportista koje nisam spomenuo, a svi su bili “krem de la krem”, a zajedničko im je da su iz etnički pomiješanih brakova – nastavio je Mrkobrada.

Rekao je da je sadašnja generacija Borca sigurno jedna od onih koje će se pamtiti za sva vremena.

– U njoj imamo četiri, pet igrača iz Banjaluke, dva Holanđanina, Kolumbijca, Makedonca, Slovenca, igrače iz Hrvatske, Srbije. Napravljena je selekcija, ali da li će onda biti dobra, nikada se ne može znati unaprijed. Pokazalo se da su strašni takmičari, koji uvijek žele više i mislim da je to ključ uspjeha. Niko više ne postavlja pitanje koliko je Banjalučana, ko brani, ko je u odbrani, a ko u napadu. Banjaluka je željna uspjeha. U njoj žive ljudi koji ne žele da se pomire sa osrednjošću. Barem mi koji smo rođeni ovdje razmišljamo tako – izjavio je Mrkobrada.

U Ljubljani je moglo da krene sve u drugom smjeru da su domaćini iskoristili penal u šestom minutu, a koji je sjajno odbranio Filip Manojlović.

– Obično sam veoma živčan kada su u pitanju utakmice, ali pred ovaj susret, ali i kod izvođenja penala bio sam savršeno miran. Svi smo znali da je Olimpija daleko kvalitetnija od naših najvećih rivala na domaćoj sceni Zrinjskog i Sarajeva. Međutim, strašno su nas potcijenili. Ponašali su se kabadahijski u Banjaluci, kao da smo tri nivoa ispod njih. To je bio strašan motiv za naše igrače, stručni štab i upravu. Nisu bili raspoloženi domaćinski ni u Ljubljani, kao da jedva čekaju da se završi susret i da vide ko će im biti naredni protivnik. I to im se osvetilo. Manojlović je bio dijete Crvene zvezde, momak koji je stvarno posvećen fudbalu, ali nije bio dovoljno cijenjen u Srbiji. Sada mu se to vratilo na najbolji mogući način. Inače, Borac je unazad tri, četiri godine imao strašno dobre golmane. Nikola Ćetković, Milan Mijatović, Marko Milošević, sada Damjan Šiškovski i Manojlović – rekao je Mrkobrada.

Govorio je i o narednom protivniku Borca, Rapidu iz Beča sa kojim će u osmini finala igrati 6. i 13. marta.

– To je klub koji je organizaciono i po statusu daleko bolje rangiran od nas. Međutim, ove sezone postaje jasno da svi koje rade pošteno imaju šanse. Igrali smo do sada i sa boljim rivalima, pa smo napravili dobre rezultate. Samo je potrebno ponoviti igre iz proteklog dijela Lige konferencije, imati čvrst stav na terenu i onda je sve moguće – nastavio je Mrkobrada.

U igračkoj karijeri nije imao priliku da sa Borcem zaigra u evropskim klupskim takmičenjima.

– Bog mi je dao da za Borac odigram više od 100 utakmica, negdje stoji poneka fotografija kao uspomena. Osvojio sam prvenstvo Republike Srpske i Kup RS, ali nisam imao priliku da u najdražem dresu zaigram na međunarodnoj sceni. Igrali smo prijateljske utakmice sa klubovima iz drugih zemalja, recimo sa Olimpijakosom, ali to se ne može porediti sa ovim utakmicama koje igra današnja generacija. Nažalost, bio sam u Borcu u vrijeme kada nije bilo nikakvih benefita, odnosno kada trofeji praktično nisu ništa vrijedjeli osim moralne satisfakcije. Međutim, sada sam sve to doživio kao trener i još jednom se potvrdilo da se sve jednom mora vratiti – rekao je Mrkobrada.

Nije mogao da zaboravi ni početke u Borcu, kao ni svoje prve učitelje.

– Kao dijete nikada nisam sanjao da igram za Crvenu zvezdu ili Partizan, jedino je bilo logično da to bude Borac. I sasvim je bilo normalno da počnem da treniram na Gradskom stadionu, koji je vremenom postao moja druga kuća. Ilija Miljuš, Smail Alagić, Josif Pelc, Nenad Lazić, Nenad Gavrilović, Stojan Malbašić… bili su moji fudbalski učitelji. Uvijek sam im zahvalan i sjećaću ih se dok sam živ. U Borcu sam prošao sve omladinske kategorije, odigrao šest seniorskih sezona, a onda sam pokušao nešto drugo. Otišao sam u hrvatski Čakovec, potom imao neuspjelu epizodu u Španiji, igrao u nižim ligama Švedske, došao u Kozaru, pa potom proveo jednu sezonu u Vijetnamu. Bio sam golman Laktaša u Premijer ligi i onda sam odlučio da se povučem sa 28 godina – istakao je Mrkobrada.

Po okončanju igračke karijere otvorio je Golmansku akademiju “Prva rukavica” iz koje je najpoznatiji proizvod Vladan Kovačević.

– Odatle je sve krenulo, a sada se mnogima čini da svaštarim, jer praktično radim jedan posao na četiri mjesta. Tri godine sam bio u Krupi, a taj moj angažman prepoznali su u Borcu, u koji sam se vratio prije nešto više od tri godine, gdje radim kao trener golmana. Uz mene je i Almir Đonlić, koji je tu da me zamijeni kada nisam u mogućnosti. Bio sam jedno vrijeme i trener golmana reprezentacije BiH, sada sam skaut, a ujedno sam i glavni edukator i šef programa za edukaciju svih golmana u Fudbalskom savezu BiH. Smatram da je taj silni angažman možda i moja mala pobjeda za sve ono što nisam ostvario u igračkoj karijeri – dodao je Mrkobrada.

Porodica

Siniša Mrkobrada smatra da je njegov najveći uspjeh u životu porodica i petoro djece koje ima.

– Moja supruga Ljupka i ja, još dok nismo bili u braku, priželjkivali smo dosta djece, Međutim, u mnogo slučajeva se to promijeni kada se počne planirati. Na sreću, kod nas nije. Ušli smo u zajednički život bez puno kalkulacija i nagrađeni smo sa petoro predivne djece koja su vrijedna i složna kao jedan. Od njih jedino mlađi sin aktivno trenira i golman je u pionirima Borca. Još nijednom nisam pogledao neku njegovu utakmicu, jer ne želim da mu stvaram pritisak. Nekada odradim trening sa njim, a najvažnije je da je shvatio da u fudbalu nema laganja. Ne mora postati profesionalni fudbaler, bitno je da trenira, da zasluži Božju pravdu, jer ako mu se ne vrati kroz fudbal, vratiće se u nekim drugim stvarima, kroz posao, porodicu… Ono što je sigurno, sport napravi boljeg čovjeka, a da bi bio uspješan u njemu, moraš da mu posvetiš od 12 do 16 časova u toku dana – jasan je Mrkobrada.

Operacija

Sredinom januara Siniša Mrkobrada je u Institutu za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i ortopedsku hirurgiju “Dr Miroslav Zotović” operisao kuk.

– Taj problem sa kukom sam počeo osjećati još kao aktivan igrač. Bolove sam osjetio još prije dvadesetak godina, a kako i ne bih kada sam na jednom treningu znao da ispucam 300, 400 lopti. U posljednje vrijeme bol je bio sve jači, nisam mogao normalno da prehodam ni 50 metara i odlučio sam se na operaciju. Sve je proteklo u najboljem redu, zahvalan sam doktoru Stanislavu Paliji, koji me je operisao. Još sam na bolovanju, ali čini mi se da sam period oporavka skratio maksimalno. Zahvalan sam svima u “Zotoviću” koji pokazuju vrhunsku brigu za svakog pacijenta. Zahvalan sam i svima u Borcu, kao i “Elektrokrajini”, koja mi je druga kuća, a koja je uvijek bila uz mene i izlazila mi u susret – naglasio je Mrkobrada.

“Glas Srpske”