Jedan od fenomena modernog fudbala, globtroter u pravom smislu te riječi, Miloš Galin za 12 godina igranja u seniorskoj konkurenciji promijenio je mnogo klubova pa mu je sadašnji, Sloboda iz Novog Grada, 26. za koji nastupa.

Na taj način je prestigao mnogo poznatijeg, ali ništa manje većeg svjetskog putnika Andriju Kaluđerovića kojem je Žalgiris “tek” 25. klub u karijeri. 

A kako je u najboljim godinama, tek mu je 30, i pred njim je bar još šest ili sedam godina igranja, nije nemoguće da na ovaj spisak dopiše još klubova i zemalja pa i kontinenata.

– Po prirodi sam osoba koja voli da putuje i upoznaje nove kulture, ljude i predjele. Otprilike sam vidio sve ono što me je kao mladog čovjeka interesovalo i ostalo mi je još da posjetim Ameriku. Ako sve bude u redu, namjeravam sebi da ispunim tu želju naredne godine. Iskreno, da nije bilo lopte i igranja fudbala, teško da bih mogao da vidim toliko, pogotovo ove egzotičnije predjele. Imao sam sreću da upoznam mnogo ljudi i steknem brojne prijatelje, ali i da vidim nešto što ni u snu nisam mislio da ću vidjeti. Zahvaljujući društvenim mrežama sa mnogima od tih prijatelja sam i danas u kontaktu pa uvijek imam nekoga ko može da mi pomogne ako mi bilo šta zatreba – pojašnjava Galin.

U 12 godina dugoj karijeri igrao je u osam država, BiH, Srbiji, Grčkoj, Alžiru, Tajlandu, Malti, Libanu i Njemačkoj, na čak tri kontinenta, Evropi, Africi i Aziji. Iako nigdje nije ostao duže od jedne godine, ipak je imao priliku da upozna različite ljude i kulture, te obiđe mnogobrojne turističke destinacije. Međutim, na pitanje gdje mu je bilo najljepše, nije mogao da pruži adekvatan odgovor.

– Teško mi je da izaberem najljepšu destinaciju, jer svaka ima nešto posebno, i svaka je na svoj način, da li fudbalski, kulturno, turistički ili finansijski, ostavila na mene dubok utisak. Možda Alžir koji mi je ostao u sjećanju, kako po samoj ljepoti, tako i po kvalitetu fudbala koji se tamo igra. U Belizadu mi je trener bio Alan Mišel, koji je dugo radio u Francuskoj i koji je zaista vrstan stručnjak. Imali smo ogromnu podršku i u prosjeku nas je na domaćim mečevima pratilo oko 25.000 gledalaca. Najviše ih je bilo na derbiju protiv MCA Muludija, na Nacionalnom stadionu, kada je na tribinama bilo 44.000 navijača – prisjetio se Galin.

Nakon Alžira put ga je odveo u Tajland gdje mu je sve bilo novo, ali i gdje mu je trebalo bezmalo mjesec dana da se prilagodi klimi.

– Tajland je bio sušta suprotnost u odnosu na Alžir. Više problema sam imao sa prilagođavanjem klimi, trebalo mi je dosta vremena da pronađem svoj ritam. Da li zbog velike vlažnosti ili ne, ali imao sam konstantnu mučninu i osip, srećom ništa ozbiljnije. U pitanju je turistička zemlja koja 99 odsto svojih prihoda dobija od turista i sve je podređeno njima. Što se tiče fudbala, bili su anonimusi, ali je u posljednjih pet ili šest godina i tamo došlo do prave ekspanzije. Počelo se sa mnogo većim ulaganjima, dovođenjem trenera i igrača iz inostranstva i to je dalo određeni rezultat. Najveća stvar je njihova organizovanost, kako saveza, tako i klubova. Vidi se očigledan napredak i vjerujem da će uskoro i na reprezentativnom planu da naprave nešto više – tvrdi Galin.

Upravo u Tajlandu doživio je jednu od najvećih pustolovina koju su mu pripremili saigrači iz Nara junajteda.

– Imao sam raznoraznih anegdota gdje god sam igrao, ali ova iz Tajlanda je na samom vrhu. Naime, ta zemlje je poznata po tranvestitima što sam ja upoznao na malo teži način. Djevojke su im lijepe kao slike, ali kad malo bolje pogledaš ustanoviš da su većina njih u stvari muškarci. Nekoliko dana po dolasku u Tajland saigrači su me, u znak dobrodošlice, izveli u jedan noćni klub i pustili me da se zabavljam sa jednom pravom ljepoticom. Srećom, nisu mi dozvolili da pređem granicu pa su mi na vrijeme otkrili da je to muško. Možete zamisliti moje zaprepaštenje. Naravno, iskoristili su to da me poslije zezaju – priča Galin.

Interesantno, ono što je većini fudbalera predstavljalo problem prilikom selidbe u egzotične krajeve, privikavanje na lokalni način ishrane, Milošu uopšte nije smetalo.

– Meni to zaista nije predstavljalo nikakav problem. Svaka zemlja ima svoju tradicionalnu hranu i meni nikada nije ništa od toga smetalo. Istina, bilo je jela koja mi nisu legla, ali sam nastojao da probam što više tih specijaliteta. Većina je bila zaista dobra ali, bilo je i onih u stilu “ne dao bog nikome” – kaže Galin.

U karijeri imao je priliku da igra Premijer ligu, te Prvu ligu FBiH, a tek kada je stigao u Novi Grad upoznao je Prvu ligu Republike Srpske.

– Eto, dočekao sam i to. Istina, igrao sam za Drinu iz Zvornika, ali tada su “vukovi” bili premijerligaši, tako da zaista nisam imao previše informacija o kvaliteti ovog takmičenja. Za sada, sve je dobro, liga je veoma korektna, dobro se igra i imam utisak da svako svakoga može da pobijedi. Odigrao sam do sada tri utakmice, postigao isto toliko pogodaka i donio Slobodi šest bodova. Vjerujem da je ovo samo početak serije te da ćemo i klub i ja iz meča u meč biti sve bolji – optimista je napadač “crvenih”.

Kako sam kaže, nije vodio evidenciju nastupa i golova, ali ih je bilo dosta. Takođe, iako je prilično visok, skoro dva metra (198 cm), odličan je tehničar.

– Na žalost, nisam vodio tu evidenciju, ali sam u karijeri odigrao sigurno preko 300 zvaničnih utakmica i postigao skoro stotinu golova. A što se tiče stila igre, zbog moje visine je sasvim prirodno da dobro igram glavom, i to je ono što od mene svi očekuju. Ali, dobar sam tehničar, ne bježim od driblinga, što protivnici najmanje očekuju – zaključio je Galin.

Svadba u Alžiru

Govoreći o boravku u Alžiru, Miloš je naglasio kako je, kao i većina neupućenih, imao određene predrasude o toj zemlji.

– Tačno je da sam imao neka svoja razmišljanja koja su, uglavnom, bila pogrešna u šta sam se veoma brzo uvjerio. Alžir jeste strogo islamska zemlja, ali veoma poštuju i sve ostale religije i ja sa te strane nikada nisam imao ni najmanji problem. Ljudi su tamo veoma prijatni i ljubazni, pravi domaćini. Stekao sam za tih godinu dana dosta prijatelja sa kojima sam i danas u kontaktu. Prije dvije godine pozvan sam na svadbu nekadašnjeg saigrača i naravno da sam otišao. I, šta da kažem, svadba kao svadba, sa dosta muzike i pjesme, svi se vesele i igraju, baš kao i kod nas, samo, bez alkohola – ispričao je Galin.

“Glas Srpske”