Prema Opštoj deklaraciji o ljudskim pravima : ”Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavještenja i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice”.

Niko to pravo ne može osporiti Mili Kovačeviću, koji, prema našim izvorima ”iz FS RS”, svjestan, da Srbi na serviranu informaciju, dolete brže nego muha na govno. Tako se srpskoj fudbalskoj javnosti plasiraju informacije kako se jedino u organima FS RS namjerava riba čistiti sa ”krive strane” od strane smrada, glave, a ne od repa od kuda bi je ”svako normalan” čistio.

U FS RS niko nije ”čist”, tamo je malo ili uopšte nema ”čistih”, tako ni naš izvor iz FS RS pored toga što tvrdi, da Kovačević svjestan svojih grešaka odlazi, ali da svi silama vrši opstrukciju da bi što duže opstao. Kovačeviću je FS RS prvo mjesto gdje ga se pitalo i ono što je strogo određeno Zakonom i Statutom, zbog čega preko svojih satelita plasira u javnost sliku o krivici drugih a nikako svojoj, o kolektivnoj krivici onoj koju je, ”naslijedio od prethodnika”.

Kovačević se ne sjeća svojih izbornih obećanja iz 2008. godine, pa tako i vjerovanja saradnika, kako će nam svima do kraja njegova prvog mandata 2012. godine biti bolje. Brzo je obećao  Kovačević  da će na kraju toga prvog mandata obezbjediti sredstva za izgradnju sedam fudbalskih terena, u svakom od sedam konstituenata PFS, najmanje po jedan. Prođe, godina dvije, tri, četiri, punih deset, jedanaest, uđosmo i u dvanaestu, pa trinaestu Kovačevićeve vladavine, a od terena ni traga ni glasa. Kovačević nije obećao, za desetak ili petnaestak godina, nego do kraja mandata, a te 2012. mu je istekao taj prvi, a  nismo dočekali da otpočne drugi mandat, on ponovo brzo obeća, dođe 2016. prođe završi drugi, on pred početak trećeg ponovo obeća, ali od obećanog do danas ni traga ni glasa. Kovačević vlada 13. godinu zaredom, obećanja se za  tri, ili najviše četiri godine, potpuno zaborave. Već je prenio obećanja na mandat koji je želio dočekati na ”Begićevom mjestu” u Sarajevu.

Kovačevića pročitaše ovoga puta najbliži saradnici i shvatiše da je on najočitiji primjer onoga koji brzo obeća brzo da još brže slaže… obećanja se brzo  zaborave ali, za razliku od drugih, saradnici ih nisu htjeli zaboraviti.  Obećanje ”ludom radovanje”….

U normalnim savezima problemi su kao i svuda. Ali, u normalnim savezima imate ljude koji se problemima bave, kroz institucije, koji se obraćaju onima koje predstavljaju na svim nivoima vlasti. Imate i ljude koji se bore i rješavaju, uspješno ili manje uspješno sve te probleme.

U normalnim savezima, oni su tu da olakšaju život svojim klubovima, da sagledaju šta klubovima smeta. Svuda ima ljudi koji bi da nešto ušićare, bilo privilegiju, ili novac. Ako ih uhvate plate i za one neuhvaćene. Kovačevića nije bilo briga šta klubovi misle o skraćenju liga pa ih nije ni pitao. Nije ga bilo briga ni za propise, mijenjao ih je prilagođavao svojim i potrebama privilegovanih. Fudbalska riba i te kako smrdi. Danas bi Kovačević da se ona čisti od ‘’repa,’’ a njegovi zaštitnici bi, da on bude zahvaćen kao i drugi koji su zbog, kako navode,  tričave dnevnice od 20 KM kojom ih je,Kovačević ‘’podmićivao’’ da bi bespogovorno dizali ruke za njegove prijedloge za koje prema zaštitnicima nije kriv samo Kovačević koga sada saradnici terete. Dočekali su najbliži Kovačevićevi saradnici da Kovačević u njihovom prisustvu naredi generalnom da dnevnice članovima Izvršnog ne isplaćuje po pravu i zakonima nego samo trojici koji su ostali ”odani” njegovoj bolesnoj sujeti. Naši dolasci pored Kovačevićevog sadizma i diskriminacije, neće biti docvedeni u pitanje. Okrenemo li se oko sebe vidjećemo veliki broj razorenih, osiromašenih i u crno zavijenih klubova, naših klubova iz kojih dolazimo, ne zato što je u svima njima vlast loša i nesposobna, nego zato što se Mile Kovačević ponaša kao da FS RS ne živi jedino i isljučivo od kotizacije koju uplaćuju klubovi i dijela zarada koja službenim licima obezbjeđuju isti ti klubovi, a on ih želi svesti sa 380 ili koliko već na, kako javno iznosi 220. ”Kovačevićev” nezakonit i diskriminatorski kriterij podjele dnevnica je dokaz da novac klubova ni sada ne dijeli po Zakonu nego po svojoj volji, kome i kako želi. S druge strane bez obzira na smanjenje broja klubova, Kovačević nema namjeru zaustaviti rast mjesečnih neto primanja zaposlenima, a primanja generalnog sekretara prelaze 3.000 KM. Genseku Kovačević zahvaljuje uvećanjem primanja zbog odanosti iskazanoj u zaštiti samovolje narcisoidnog i sujetnog Kovačevića i ne činjenja protiv  njegovog grubog kršenja odredbi Statuta FS RS. Kovačević se nije zaustavio na povećanju primanja nego je povećao broj zaposlenih, ponaša se kao apsolutni vladar koji je upao u tuđi posjed svjestan da će ga neko odatle brzo otjerati pa rasipa li rasipa jer ono čime raspolaže nije proizvod njegova truda ni rada. Nije jasno zašto je dozvolio srpskoj sudijskoj mafiji da do te mjere ojača, da klubove, naročito Premijer lige toliko drpa i od njih izvučeno u vlastite džepove trpa, koliko god  dohvate. Procjene su da je sudijska mafija iz vrha FS RS, tokom Kovačevićeve vladavine, uzela od klubova reket u iznosu većem od 1,5 miliona KM. Kovačević je morao znati ono u što se čitava fudbalska javnost u BiH uvjerila putem Javnog BH servisa, neopravdano dosuđivane i postojeće a nedosuđene kaznene udarce na brojnim utakmicama Premijer lige FS BiH, na kojima su kontrolori ili sudije bili iz FS RS i ostali nekažnjeni zahvaljujući zaštiti koju su imali od članova Komiteta ili Komisija za sudije iz suđenje FS BiH iz FS RS. Kako bi se šira fudbalska javnost obmanjivala i sve ovo neko vrijeme prikrilo voljom Kovačevića FS RS je uskratio finansiranje reportera čime su prestali radio prenosi i izvještaji sa fudbalskih utakmica u organizaciji FS RS. Tokom Kovačevisve vladavine ukinuta su sva izvještavanja i sedmični Sportski pregled na RT RS čiji su sadržaj činili snimci najinteresantnijih detalja sa utakmica i sedmični izvještaji sa svih utakmica. Došli smo do neslavnog rekorda, ukupan broj gledalaca na svim utakmicama Prve lige Republike Srpske ne dostiže  ni broj od 450.

Ovih dana, u novinama, na televizijama Kovačević javnost zamajava glupostima, i svaki put su te gluposti sve gore, sve prizemnije, sve gnusnije, sve ljigavije, u Kovačevićevom  očajničkom pokušaju da privuče malo pažnje za sebe kako je žrtva nečijih ambicija. Istinski fudbalski radnici su svjesni da kadrovi na mjestima kontrolora suđenja Premijer lige i Komitetu za sudije i suđenje FS BiH, govorimo o kadrovima iz FS RS, da su voljom Kovačevića, imenovani i dinastijski, zadržani gotovo 10 godina na najvišim pozicijama, pored činjenice, da samo jedan ispunjava uslove za obavljanje dužnosti. Naši ‘’izvori iz FS RS’’ upućeni u događanja tvrde, da je to bio preduslov da se zahvaljujući ovoj nezamjenjivoj sudijskoj ‘’Dinastiji’’,  iz ‘’crnih fondova’’ klubova izvuče najmanje 1,5 miliona KM. Klubovi se preko odgovornih u sudijskoj organizaciji, koja je sastavni dio i pod punom kontrolom FS RS, sistemski pljačkaju, otimaju im, a  sportske radnike u klubovima su pretvorili u robove prema kojim se Kovačević u Skupštini i IO FS RS, odnosi diskriminatorski, uskraćujući im prava prema vlastitoj volji.  Njegov nestatutaran i nezakonit odnos prema njihovim zahtjevima za održavanje vanrednih sjednica je priča za sebe. Kovačević je prezreo za razrješenje sa mjesta predsjednika FS RS. Kovačevića u nastojanjima da održi apsolutnu dominaciju nad Skupštinom i IO FS RS, pokušavaju sačuvati podanici, pišući o ”gašenju FS RS ”dirne li se” u njega koji je uzročnik neodrživog stanja u FS RS. Svjestni su postali u svi klubovima da je FS RS, zbog Kovačevićeva odnosa, sve siromašniji i da će dok je on na čelu biti sve tanji i tanji i bezvrijedniji. Istina da je pokvarenost ušla u sve pore pa i dio klubova, ali je najveća pokvarenost, tamo gdje bi trebalo da budu stručni, obrazovani, pametni i ispravni, u vrhu sudijske i fudbalske organizacije FS RS.

Promjene u vrhu FS RS i Sudijskoj organizaciji su neophodne i to odmah, Mile Kovačević ima razlog što želi da promjene idu silom. Tako je nedavni fizički  obračun u službenim prostorijama FS RS, iskoristio u svrhu prikazivanja da akteri promjene žele nasilnim putem. Kovačević nastoji svim silama pasivizirati zagovornike promjena u FS RS, i u tu svrhu ih je, kako je jednom prilikom rekao naš Nobelovac Andrić, natjerao da čekaju, oni su to odlično izučili i čekaju, ali vrijeme ipak radi za njih, dočekaće, za upućene prolazno vrijeme je odlično, Kovačević kao predsjednik FS RS suštinski više ne postoji, a uskoro neće postojati ni formalno. Kovačević, u namjeri pasivizacije ”opozicije”, ovih dana ponovo, posredstvom svojih satelita servira informaciju kako će se povući što se neće dogoditi prije vanredne Skupštine FS RS. Pogrešno bi bilo pisati opozicija bez znaka navoda jer je Kovačević ostao sam na ”jednoj” a obavezno tajno glasanje će pokazati, da je na ”drugoj” strani, ne 43 nego 53 od 55 delegata i 8, a ne 6, od 10, (11. neopozivo otišao), članova IO FS RS. Požar neophodnih promjena u FS RS je izbio u klubovima i zahvatio  gotovo sve delegate Skupštine i članove IO FS RS, a Kovačević i poltroni pokušavaju da dokažu kako za sve nije jedini krivac Kovačević nego i većina bez koje požar nebi imao toliku snagu a rasplamsao se njihovom voljom, tek kada su se ”dozvali pameti”. Kovačeviću je vrijeme za držanje lekcija i podjele odgovornosti isteklo. Isteklo je vrijeme kada su ga svi slušali i bili spremni, na njegov prijedlog, zajedno sa njim da neopozivo odu, ali sada nebi bilo fer niti korektno prema fudbalskoj javnosti da svi zajedno odu. Mile Kovačević mora otići sam, ”silom” 6 odnosno 43 glasa, ”poslije njega mora ”otići” onih, ”od 6 do 11” i onih ”od 43 do 55”. Drugih promjena što se tiče delegata i članova Skupštine i IO FS RS neće biti do provođenja redovnog izbornog procesa u OFS/GFS/PFS za delegate u Skupštini FS RS za mandatni period 2020. /2024. godina.

Ogromna većina delegata i članova Skupštine i IO FS RS su shvatili da Mile Kovačević, drugu polovinu tekućeg mandata, nije radio dobro, ”dozvala se pameti”, priznala i prihvatila da postoji dio njihove moralne odgovornosti, ali i shvatila da bi dalje pružanje podrške, ne samo Kovačeviću, nego i generalnom sekretaru Ćejiću bilo krajnje nemoralno, te u skladu sa tim preduzela jedine moguće mjere. Skupštinska većina je mišljenja da je razrješenje Kovačevića neminovno, ne samo zbog njegove odgovornosti za sadašnje stanje koje je posljedica učestalog kršenja  Statuta FS RS, nego da bi Prvi podpredsjednik FS RS do redovnih izbora mogao doprinijeti da se negativna slika stanja o fudbalskoj  vlasti u Repubici Srpskoj  promjeni na bolje. Prvi podpredsjednik i IO FS RS bi se do redovnih izbora bavili aktivnostima kadrovskog jačanja svih nivoa organizovanja popunom novim ljudima koji stvarno žele da se bave fudbalskim  poslom, ljudima koji će raditi u korist svih, koji će se usprotiviti pokušajima nametanja ‘’odozgo’’. Neophodno je angažovanje desetina novih kadrova i vraćanje brojnih koji su bili i te kako potrebni a otišli su ili se pasivizirali zbog Kovačevića koji se  obračunavao sa svima koji misle drugačije, a fudbalske propise prilagođavao svojim ličnim potrebama…

Treba angažovati takve koji će umjeti da spriječe da se nikada ubuduće ne ponovi ono što se dešavalo za Kovačevićeve vladavine.

Ne treba se zanositi da će poslije Kovačevićeva skorog  odlaska biti lako, posao koji treba odraditi niti je lak niti mali.

Najvažnije je da se Kovačeviću stavilo do znanja da je, onima koji su jedini iznad njega, delegati Skupštine i članovi IO FS RS, dosta kršenja Statuta FS RS i svega ovoga njegovog, važno je bilo njemu skrenuti pažnju, a potom nastaviti strpljivo i redom do velikih promjena, a one se već sada vide, a tek će se vidjeti njegovim odlaskom…Ponovo sazivanje Izvršnog za petak je mimo svake logike a poznavaoci Mile Kovačevića tvrde da bi bilo njemu svojstveno sve osim mogućeg i moralnog, da se neopozivo povuče.

Kovačević razmišlja ili smišlja a odlučni delegati Skupštine i članovi IO FS RS ribu čvrsto drže za rep, i logično rezonuju….

Riba smrdi od glave, a ne od repa!