Moram da napomenem da je u Banjaluci kafana mjesto svih događanja, ali i davanja dijagnoze o banjalučkom sportu.
Fenomen zvani RK Borac
Sjedeći preko Vrbasa, u kafani Milenka Rosića, u društvu sportskog novinara Tome Marića, i pričajući o zbivanju i događajima u banjalučkom sportu, došao sam na ideju da pokušam da u nastavcima opišem razvoj Rukometnog kluba Borac, ali sa isključivo istinitim činjenicama.
Još pretprošle godine je jedan poznati sportski novinar iz susjedne države tražio od mene da mu u nekoliko nastavaka napišem fenomen zvani RK Borac. Ja sam to odbio jer bi iznošenje činjenica o tom fenomenu, kako ga je on nazvao, za nekoga bilo dobro, ali za nekoga i bolno, jer bi se doznalo šta se sve u Borcu radilo.
U FK Borac po zadatku
Ali, ne samo u rukometnom, već i u fudbalskom Borcu. Ja sam po zadatku bio u FK Borac, i to u ratnom periodu, i tada smo od mogućih deset osvojili devet bodova, uz gol razliku 9:1. Za ta dva mjeseca sam, zahvaljujući pokojnom bokseru Radovanu Bisiću, upoznao kompletno fudbalsko podzemlje tadašnje SR Jugoslavije. Mogao bih o tom dvomjesečnom boravku napisati knjigu o mafijaškim poslovima. Zaključio sam tada da se fudbalske utakmice u SRJ igraju do srijede, a da je vikend zabava za bogate.
Tada sam zamolio onog istog visokog političkog rukovodioca koji me je privremeno i postavo na to mjesto, da me razriješi te dužnosti. Rekao sam mu da mi se još živi i da moram othraniti i školovati dvoje maloljetne djece. Pri tom sam mu i objasnio neke stvari, pa je on prihvatio moje obrazloženje.
“Razlaz” sa Borom Đakovićem
Slična situacija je bila i u Košarkaškom klubu Borac Incel. I tu sam proveo kratko vrijeme, a dosta mi je pomogao tadašnji generalni sekretar sarajevske Bosne, poznati Vule. Otišao sam jer smo se Boro Đaković i ja razišli zbog raspodjele nova. Zhvaljujući već spomenutom Vuletu, mom dobrom prijatelju, obezbijedio sam ogroman novac za KK Borac, a čak sam uspio da prebacim preko 200.000 DM u Slatinu, za gradnju sportske klinike Dr Nebojše Popovića. Na žalost, ona se, zbog početka ratnih dejstava u BiH, nije tada izgradila. Inače, sukob između mene i pojedinih košarkaških radnika nastao je zbog toga što je Boro Đaković “Sirano” na svoju ruku počeo da dovodi košarkašem prije svih Hamida Frljka, i daje im ogromne pare. Ja sam bio protiv toga i napustio sam klub kojeg je, po političkoj liniji, preuzela Banjalučka pivara.
“Dafina” banka
Imao sam i dogovor sa vlasnicom “Dafina” banke, ali posao nismo završili do kraja, sve zbog “bolesnih” košarkaških radnika, pa i nije nikakvo čudo što nisu uspjeli kao klub.
Početkom rata u Banjaluci je bio i Nikola Plećaš, na dogovoru da preuzme klupu KK Borac. Nije bilo dogovora jer, očigledno, Nikola Plećaš je snimio situaciju, i vido sa kojim i kakvim bi on to košarkaškim “bolesnicima” radio!
Nastavak slijedi
Slijedi nastavak o Rukometnom klubu Borac u vrijeme kada sam bio prvi operativac u klubu, počevši od toga ko je sve bio predsjednik, ko su bili treneri i igrači, kako su tekli prelazni rokovi i drugo…
Ovo je samo uvod u sljedeće nastavke koje ću objaviti na sajtovima Sport DC i PravdaBL, ukoliko urednik Pravde to bude smio objaviti pošto taj portal koriste socijalisti, a kontroliše Goran Selak iz SPRS.
Nastaviće se……
Kad si vec kod socijalista pa i tebe je Mikeš vaskrsao iz mrtvih u rukomet.Nadam se da ćeš u “memoarima” pričati o piramidalnoj igri na sreću dok si bio u košarci o namještanju i kupovini sudija tzv. spratovima i gorivu dok si bio u fudbalu i o bahanalijama u hotelu Palas Beograd dok si bio u rukometu a ima toga jos mnogo, ali istina je da gdje god si bio ljudi su te otjerali nigdje ti sam nisi otišao.
Koliko mi je poznato, a poznato mi je, Goran Selak, bilo koja partija nema kontrolu nad Pravdom. Kada bi postojala takva kontrola posljednja koja bio je mogla uspostaviti je SPRS. Pratim ovaj portal od osnivanja, da nije bilo tekstova na ovom portalu Kovačević bi sa trabantima dalje mlatio FSRS om kao majmun sa plotom. Kada smo kod Selaka, njegova desna ruka je Tomo Marić koga je lično Selak pogurao za političkog savjetnika prethodne i sadašnje Ministarke sporta iz SPRS obje istog prezimena Davidović. Selakova lijeva ruka je Rodoljub Petković koga je upravo Selak inaugurisao na političku dužnost Predsjednik Savjeta za sport Gradskog odbora SPRS Banja Luka. Ova dva Selakova čovjeka su bili jedini prisutni po političkom osnovu Skupštini FSRS iako je ona bila zatvorena za javnost. Selakovi ljudi u prvom redu Rodoljub Petković i Tomo Marić ne uživaju ugled u Pravdi, naprotiv svi iz Pravde ih smatraju falsifikatorima banjalučke a potom i srpske fudbalske istorije koja počinje i završava sa ovom dvojicom. Miro, Miro pitanje je smiješ li ti napisati šta o ovoj dvojici, Selaku i drugima oko njega ovi iz Pravde to sigurno objavljuju pa koliko vidim sve su ti do sada objavili. Neko te debelo slagao kada sam god sjedio u društvu sa ovima izz Pravde za njih su kao i sve fudbalske neimare najnepoodnošliviji Selakovi poltroni.