U Krupi su navikli sticati prijatelje. Kako je klub rastao, tako se i prijatelji postajali veći, jači, moćniji….ali ni oni mali nisu zaboravljeni. Mali po imenu, jer prijatelj nema niti cijenu, niti težinu, već samo prefiks “prijatelj”! Tako j bilo i ove srijede u Kozarskoj Dubici gdje je Radnik, član Područne lige Prijedor ugostio premijerligaša iz Krupe na Vrbasu. Bio je duel 1/16 finala Kzpa Republike Srpske, gdje se pobjednik uopšte nije dovodio u dilemu, iako je domaćin pružio dostojan otpor u prvih 45 minuta. Ipak, nekako u drugom planu ostao je rezultat, već ono što se dešavalo prije i poslije utakmice…

Kapiten Krupe na ovom meču Vladimir Ilić predao je u ime kluba dvije lopte, zastavicu, te klupski paket domaćinu. A, iz Radnika su uzvratili poslije meča večerom za sve učesnike ovog duela. Nenad Babić je pokazao da i “mali” mogu nekada biti primjer velikim.

– Iznenadio nas je u Dubici ovakav prijem. I mi sebe još uvijek svrstavamo u one male, a ovdje smo dočekani kao najveći. Radniku želim svu sreću, jer ima ljude koji mogu puno uraditi na njegovoj afirmaciji. Ovo je zaista bio predivan dan u Kozarskoj Dubici, i ovakvim potezima vraćamo vjeru u fudbal, jer on i jeste tu da se družimo, otvaramo nove vidike, sklapamo nova prijateljstva. Pobjeda i poraza neće nestati, oni su tu samo kao sastavni dio igre, a ono prije i poslije je život – poručio je Dragomir Ilić, član Upravnog odbora FK Krupa.

U Kozarskoj Dubici sa simpatijama su pričali da je Borac davne 1988. godine prvu utakmicu u Kupu Jugoslavije (meč igran u jesen 1987) igrao upravo u Kozarskoj Dubici, a banjalučani su slavili sa 9:0 uz pet pogodaka Senada Lupića. Sve ostalo postala je istorija…

Možda je Radnik “talija” da i Krupa ove sezone krene prema trofeju koji joj nedostaje, Kupu Republike Srpske…..