Reporter koji luta  poslije dugog nauma ostvari svoju želju da posjeti i vidi kako živi najbrojnija trebinjska porodica Lečići iz sela Ždrijelovići.

Stigosmo u selo, gdje se u pristranku, kraj lijepog plodnog i širokog kraškog polja, smjestila povelika kuća, puna radosti i ljubavi. Dočekaše nas Lečići sa osmijehom i dobrodošlicom, ljubavlju, kafom i rakijom, kako je to ovdje običaj odvajkada.

Vozili smo se dugo penjući se od Trebinja prema Bileći pa onda uskim i krivudavim kamenitim putem oko kojeg je raslo ljekovito bilje, a kaduljin miris okupljao i mamio pčele i bumbare, a nama ispunjava onekom mirisnom kompozicijom i tijelo i uši.

Iznenada iza jedne oštre krivine ugladašmo domaćina kojemu smo se zaputili,  kršan, visok,  sa modrim očima i širokim osmijehom.  Razgali nas topao doček pa poteče priča o životu, mukama, ljepotama, vremenu i nevremenu, o siromaštvu i bogatstvu i još koje čemu.

 – Volim reći da sam vrlo bogat, imam punu kuću radosti, punu kuću djece. Rastu djeca.Četvoro najstarijih su već studenti u Beogradu, Banjaluci i Trebinju,rastu djeca, a ja kao da ne starim već me nekako njihova mladost i ljepota podmlađuju. Mnogo smo sretni, baš mnogo i ja i moja supruga koja za teret i muku i nezna jer imamo neprestalani zvor radosti svoju krasnu djecu – kažeRisto, a vesele mu oči pletu po djeci i ikonama na zidu.

 “Gusle mogu sve što čovjekova duša ište”

Pitamo Ristinu suprugu Radmilu kako izlaze na kraj s djecom, a ona kaže da djeca nisu problem ili obaveza, već neizmjerna sreća i radost, što nam potvrđuju i nasmijana dječija lica koja nas znatiželjno posmatraju. Kažimo da su Ristina djeca Danka, Milica, Stanka, Radovan, Milijana, Radmila, Blagoje i Božo velika radost svih Lečića i ne samo Lečića, nego i cijelog sela Ljubomir.

Ristu zbog predivnog glasa i stasa poznaje cijela Hercegovina, jer je proslavljeni guslar koji često učestvuje na dobrotvornim koncertima. On kaže da tad njegova muzika donosi višestruko dobro.

Za njega su svi prvo čuli kao za narodnog guslara, koji svojim pjesmama razgali i najtvrđa srca, a mnogi ga poznaju i po tome što je otac osmoro djece. Risto u duši nosi nevjerovatnu blagost, a s lica ne skida osmijeh. Kako i ne bi tako bilo kad ga dočekuje kuća puna kćerki i sinova. Pjesnik bi rekao, ko rumene jabuke…

lecic2

– Gusle mogu reći sve što čovjekova duša ište, njihov deseterac je kao živa riječ najboljeg pjesnika. U pjesmama koje su uz gusle opjevane zabilježena je istorija našeg naroda i niko je ne može bolje i stvarnije opisati. Kada guslar preko struna prevuče gudalo i pusti glas, otvore se čitanke iz kojih se čitaju vijekovi, bojevi i ratovi, stradanja i nadanja. Sve to gusle mogu reći, a govorile su kroz vijekove i govoriće i dalje – kažeRisto.

Priča da njegova porodica živi životom predaka i čuva običaje rodnog kraja.

 Sa Straduna u hercegovački krš

Pronoseći ljepotu gusala i njihovog svjedočenja o vremenu, zvuk Ristinog instrumenta čuo se i na Kosovu, gdje je ovaj kršni Hercegovac išao u konvoju ljubavi koji je u Gračanicu nosio pomoć srpskom narodu prikupljenu u akciji “Kad bi hljeba bilo više”. Na svakom odmorištu od Banje Luke do Gračanice Risto je plijenio pažnju, a njegovu pjesmu hvalili su i stari i mladi.

Ristina supruga Radmila, inače diplomirani ekonomista, koja je poslije studija u Dubrovniku i šetnje na daleko poznatim Stradunom odabrala da živi i stvara porodicu ovdje u hercegovačkom kršu, kaže da je doživjela blagodet kakva se samo poželjeti može – prelijepa djeca i zdrav život tamo gdje trave mirišu, a ptice pjevaju i ljubav cvjeta…

– Velika radost je kada nas jedanaestoro to jest suprug, njegova majka, ja i osmoro naših ptića sjednemo za sto, ili kada se po našem imanju damo za poslom znajući da jedni druge imamo, da se volimo i da smo porodica koja ljubav u sebi gaji i nesebično je daruje drugima. Moji i Ristini djedovi imali su ukupno 37 djece, pa smo se i mi odlučili da ne budemo mnogo manje plodni i rodni, kako se to kaže. I evo najsrećniji smo, djeca su neopisiva radost, i oko njih sve je puno ljubavi – priča Radmila i pogledom miluje petoro prisutne djece.

Imaju Lečići i rođakaBranislava Lečića poznatog glumca bivšeg minister kulture tamo u majčici Srbiji, koji ih je pohodio i kako rekoše cijeli dan uživao u njihovom društvu i rodnom selu svojih predaka. Djeca dobacuju da je poznati rođak obećao opet doći i već se tom susretu raduju.

 

 

Lečići obrađuju šest hektara zemlje, pa za svoje potrebe imaju dovoljno i paradajza i paprika, i dinje i slatke lubenice, a i kukuruz se zeleni, dok krave pasu dobru travu, pa će biti i sira i jogurta i kajmaka za sve. Složna i velika porodica u rodnom selu drži tridesetak ovaca i sedam krava. Jagnjad su prodali, a rekoše da ih je bilo pedesetak ove godine.

Na našu molbu domaćin uze gusle u ruke pa uz pratnju sina Blagoja zapjevaše.

“Zapjevajmo onu staru o Milošu i Lazaru…“ječalo je poljem i pristrankom, a pjesmi se pridruži jeka zvona sa obnovljene crkve u Ždrijelovićma, pa postadosmo svjesni ljepote sela i Hercegovine i življenja daleko od gradske vreve i jurnjave koja nikuda ne vodi.

Povede nas Risto u obnovljenu seosku crkvu da nam je pokaže jer kako veli ona pamti mnoga vremena i ljude koji su ovuda hodili, zna ona i mnogo zla i dobra koji su kolali i smenjivali se kao dani noćna ovim prostorima kroz vrijeme i istoriju….

 Reportažu pripremio: Vidosav Đurđević