U Prijedoru i Ljubiji, ali i cijelom Potkozarju se oduvijek igrao dobar fudbal! Bilo je uspona i padova, kao i svagdje, a uspjesi Rudara mogu se podijeliti u nekoliko etapa.

Svakako da je jedna od njih i s početka 70-ih godina prošlog vijeka, kada je Rudar s punim kapacitetom napadao Prvu ligu Jugoslavije! Malo ih je dijelilo da se upišu u besmrtne, a dvije godine zaredom zapeli su u nesretnom baražu, koji je tada bio na snazi, jer su Druge lige bile podjeljene na Istok i Zapad.

Te 1971. godine Rudar Ljubija je sezonu završio na drugom mjestu, sa 45 osvojenih bodova. Ispred je bila Rijeka sa 48, a iza su ostali Zagreb, Šibenik, Varteks, Split, Jedinstvo Bihać….

Baraž je odlučio da Rudar ide na zrnjaninski Proleter. U Banatu je bilo ubjedljivih 5:0 za domaćina, a u revanšu pirovih 1:0 za Rudar i ta prilika je propala….

Na naslovnoj fotografiji je ekspedicija Rudara pred put za Zrenjanin, a na njoj se nalaze: Ramulić, Dr Balvanović, Crnkić, Škondro, Ličina, Bašić, Kolonić, Janković, Vidović, Porobić, Hidić, Mandić, Radinović, Okanović, Baškarada (gornji red), te Božić (novinar), Zubanović, Damjanović, Buvač, Talić, Gombović i Mrdalj (donji red).

Ni sledeće godine nije bilo više sreće, ponovo se Rudar našao u baražu, i ponovo je išao za ravnu Vojvodinu na noge Spartaku. Odličan rezultat u Subotici (2:2), podgrijao je nadu da bi se konačno moglo do Prve lige, ali u revanšu “hladan tuš”, “golubovi” su slavili 1:3, i tako raspršili snove da bi jedna sjajna generacija mogla naplatiti sav trud.

U svakom slučaju to su bili zlatni dani fudbala u Prijedoru. Ponovili se brzo…..