U današnjem vemenu, kada tehnologija preuzima primat nad tradicijom, vjerom…prava je rijetkost sakupiti i užu porodicu na jednom mjestu, pa makar i za nedjeljnim ručkom, a okupiti bratstvenike jedne loze, prezimena, sa svih kontinenata, gotovo je umjetnost!
To su uspjeli Adžići, okupivši na svom četvrtom Saboru održanom u Gacku, više od 150 potomaka……
…..ovog starog i priznatog prezimena, koje po predanju, ali i tradiciji i priči onih najstarijih dolazi iz baze oko Pive, odnosno sela Lisine. Po predanju preci Adžića su iz Zete, oko Žabljaka, a prezime je stiglo po nekom adžiji….Izvorni Adžići slave Jovanjdan, ali raseljavanjem i migracijama, nije rijetko da poslužuju Nikoljdan, Ivanjdan….
Ono što je za bratstvenike Adžiće specifično, jeste da su tokom vijekova uvijek bili na “pravoj” strani, ali su uvijek svoju slobodu plaćali najskupljom riječi, svojom krvlju. Vjeru nisu mijenjali, glavu su davali za nju….
Prelijep ambijent restorana “Košuta” svjedočio je upoznavanju novih brastvenika, učenju tradicije, slavnih pretaka, i njegovanju porodičnog stabla. Oni najstariji, sakrivajući osmjeh borama i brkovima, zadovoljno su klimali glavom, jer iza sebe su ostavili nešto, ono najvrijednije, mladost, potomke, život!
Sve ono što nas tjera da budemo bolji ljudi, da svojim pokoljenjima pričamo o tradiciji prezimena. Tako su i Adžići dočekani u Gacku, sa pogačom i solju. Vremena se mijenjaju, ali dobrodošlica ostaje već vjekovima, tako bar poručuju Adžići…..
A zdravica prava domaćinska, Ivan Adžić pozdravi rod rođeni…..
I još jedno ime,
spomenuti se ono mora
koje svijetli kao majska
sa Istoka rujna zora!
Arhimandrit Lazar Adžić
Duša mu ‘ko luč sija
u nebeskom carskom dvoru
pored Svetog Vasilija
on bijaše Iguman Ostroški
a lik njegov sveti i monaski
i da danas svima nadu budi.
Prije svega da budemo ljudi,
Eto tako moji bratstvenici,
ja vam rekoh u ovoj zdravici,
a ako sam nešto i propustio
nemoj neko da bi zamjerio.
Svim redom od srca Vam hvala,
a sad čujte uz strune gusala
našeg brata iz Nikšića Baja
Sve nas redom bratska ljubav spaja
Zdravo bili i živjeli
To vam Ivan Adžić želi…..
Na saboru su bili i sveštenici Velimir Kovač i Dragan Stanišić koji su obavili pomen za upokojene Adžiće, blagoslovili ručak i obratili se prisutnim.
Ono što je došlo u Gacko, upisano je u knjigu bratstva Adžići, a djelili su se i pokloni. Iz Gacka niko nije otišao kući bez neke sitnice koja će ga podsjećati na ovaj susret. A Adžići su stigli iz Podgorice, Nikšića, Plužina, Kotora, Herceg Novog, Kozarske Dubice, Trebinja, Beograda, Leskovca, …..rasuti po cijelom svijetu, ali svjesni, ko su i odakle su…..
Umiljati glas Jelene Višnjevac Adžić vodio je goste tokom cijelog Sabora. Adžićka, novinarka iz Gacka, kako samo ona zna, pričala je o istoriji, navodeći na budućnost, i tako cijelo veče…..
Jedna od organizatora, ali i inicijatora skupa bila je Danka Adžić – Glogovac, majka dva sina (Stefan i Đorđe), te ćerke Marije.
– Teško je to riječima opisati koliko je meni puno srce i koliko sam ponosna! Posebno zbog toga što je sabor održan u Gacku… Ostala sam bez oca ao djevojčica, poslije i bez strica, i nekako mi je i zbog njih posebno drago jer znam da bi i oni bili srećni i ponosni. Sa velikom ljubavi voljom sam krenula u organizaciju, a moram da napomenem da mi je prijedlog dao Goran iz Leskovca. Bratstvenici iz Gacka su sa oduševljenjem prihvatili prijedlog i na kraju je sve ispalo veličanstveno. Vjerujem da je blagoslov Božji i Oca Lazara bio sa nama – sa ushićenjem je poručila Danka. Kako sama kaže, “krv nije voda”….
A, iz Leskovca stiže “delija” Goran Adžić sa svojim sinovima. Dalek put, ali nije mu krivo, čak šta više….
– Organizacioni odbor je bio za primjer svima koji će u buduće organizovati bilo kakvu manifestaciju. Među učesnicima sabora se vidno primjećivala radost što se mnogi po prvi put vide i upoznaju pogotovo kod omladinaca Adžića. Vođenje programa je bilo besprijekorno! Svi učesnici u samom programu su bili predivni i odradili su malte ne profesionalno. Najteži dio je bio kada smo se rastali – poručio je Goran Adžić.
Jedan od najvećih tereta organizacije pao je na pleća Dušana Duke Adžića. Odradio je lavovski svoj posao, na kraju dobio i prizanje onih starijih bratstvenika, za sve što je učinio sa “mlađom gardom Adžića”, iako se oni nisu nikada dijelili po godinama, već po čojstvu i junaštvu.
– Branko, Milenko, Slevenko, Miodrag, Mitar…Adžići, hvala im na pomoći! Nije lako sve organizovati u današnje vrijeme, kao i svugdje, i kod nas su finansije bile najveća prepreka, ali hvala Bogu, sve smo probleme prevazišli i na kraju organizovali veličanstven skup. Drago mi je što je sve ovako ispalo, potrošili smo dosta vremena na one sitne detalje, i to je ono što ostaje u Adžićima. Do novog susreta neka nas dragi Bog čuva – reče Duka.
A, onda je započela igra, gusle su gudile….
….narodna kola igrala, trpeza, bogata, ali opet skromna, kako Adžići žive već vjekovima, do duboko u noć. I ko zna trajalo bi to, ‘ko u Ivka slava, ali obaveze pozvaše i goste i domaćine.
Bratski stisak ruke, tri poljupca, suza u oko zaigra, nije nas malo, rekoše Adžići, uz poruku da je sledeći peti Sabor u Beogradu za dvije godine. Kažu, na njemu će biti i staro i mlado, preko 500 srodnika očekuju, zato Adžići, rađajte se….i svoje slavno prezime pronosite gdje god pošli i uvijek dobrodošli.
Došli smo do kraja ove priče, ali ćemo se vratiti na njen sam početak, kako naš naslov kaže “Još rađaju majke Adžiće!”
Pa, neka je uzdravlje!!!
Nema komentara