Nisam se vratio u klub da bi se neko ismijavao sa mnom, već da nešto uradimo. Kao i svakom normalnom čovjeku smeta mi opstrukcija pojedinih “ljubitelja” Borca, ali mislim da ova generacija može visoko da se vine i da ponovi uspjeh koji sam prije deset godina ostvario sa Borcem, kada je osvojena jedina titula šampiona

Rekao ­je ovo šef stručnog štaba Borca Vlado Jagodić, koji se početkom marta peti put vratio na kormilo “crveno-plavih”.

– Još imamo mogućnosti da se popunimo kvalitetno i ne vidim da je neki drugi premijerligaš u odnosu na nas superioran. Ako nemamo visoke ciljeve, onda nećemo ispuniti ni onaj osnovni. Dug je period od deset godina da Borac nije bio u situaciji da se bori za pehar, a u međuvremenu se dva puta morao seliti u niži rang. Stanje u klubu, podrška grada i republičkih institucija daje nam za pravo da idemo do kraja, do titule – naglasio je Jagodić.

Priželjkivali ste da se na prvu reprezentativnu pauzu ode sa Borcem među vodećim ekipama. Da li je prvo mjesto očekivano?

Vjerujem da je za mnoge iznenađenje, ali za nas u klubu nije. Na početku priprema smo rekli da je Borac u svim segmentima posložen i da nema razloga da ne budemo optimisti. Taj optimizam je prerastao u stvarnost i mislim da smo na mjestu koje nam pripada. Vjerujem u svoj rad, stručni štab, a igrači su ti koji to na terenu pretvaraju u proizvod.

Ovo Vam je peti put da ste kao trener angažovani na klupi Banjalučana. Stalno ističete da situacija u svim segmentima nikada nije bila bolja. Na što se to prvenstveno odnosi?

Mjerodavan sam da napravim takvu procjenu, jer sam bio i igrač i sportski direktor. Vodio sam Borac na 93 zvanične utakmice i odgovorno tvrdim da situacija nikad nije bila bolja. Prvenstveno mislim na organizaciju rada u klubu, gdje se tačno zna ko je za što zadužen i i ko za šta odgovara. Na drugom mjestu je svakako najvažniji finansijski aspekt, koji je u Borcu decenijama bio najkritičnija stvar. Ovaj put nismo opterećeni starim dugovima, što je veoma bitno. Licenca nije pod znakom pitanja, a ne treba zaboraviti da sam pored titule još dva puta izborio plasman u Evropu koju Borac nije vidio zbog nedobijanja licence. I na kraju infrastrukturno imamo sve što treba. Mnogo bolji teren, pomoćni sa plastičnom podlogom, klupski autobus. I ono što je najbitnije za trenera, a to je da plan koji napravim mogu da ispunim do kraja. Primanja igrača su na vrijeme, pa čak i nagrade i premiranja su na visokom nivou.

Pripreme su obavljene u veoma zahtjevno vrijeme pandemije virusa korona. Koliko je to Vama, ali i igračima otežalo posao?

Mnogo. Međutim, sadašnjost pokazuje koliko smo bili savjesni u tome, jer je bio veliki rizik uopšte početi pripreme, a pogotovo jedan dio njih odraditi izvan Banjaluke. Ali i to pokazuje da je organizacija na nivou, jer smo bili u elitnom hotelu na Zlatiboru samo Partizan i mi, a u trening centru Srbije u Staroj Pazovi samo Crvena zvezda i mi. Imali smo najmanje problema od svih premijerligaških ekipa po pitanju virusa, što znači da smo bili disciplinovani i odgovorni.

Ove sezone Borac je već započeo bitke na dva fronta, prvenstvu i Evropi, a uskoro će krenuti i takmičenja u Kupu Srpske i Kupu BiH. Da li je klupska Uprava pred Vas postavila neke ciljeve?

Ne bi valjalo da nemamo ciljeve. Kada smo kretali sa pripremama i kada je produžen ugovor jasno je definisano šta želimo. Borac želi svake godine plasman na međunarodnu scenu po bilo kom osnovu. To se i sada vidi kakav nam je koeficijent, a kakav bi bio kada bi svake godine igrali Evropu. Ispod nivoa Borca bilo bi da bude plasiran niže od trećeg mjesta. Svaki put kada sam bio u klubu osvojio sam Kup Republike Srpske, koji je za mene izuzetno važno takmičenje.

Stalno ponavljate da nećete trpjeti nikakve ispade igrača u bilo kom segmentu, jer su za svoj rad i te kako dobro plaćeni. To su na svojoj koži osjetili Marko Mirić, Marin Galić i Mladen Kukrika. Da li će nedisciplinu skupo platiti i Nemanja Janičić?

To ćemo vidjeti. Ono što znam da bilo kakvu nedisciplinu neću dozvoliti, jer sam obećao da ću uvesti red u svlačionicu. Nije mi jasno da to igračima još nije ušlo u glavu. Moram reći da od toga u fudbalu i najviše zavisi uspjeh. A, ovo što igrači Borca imaju sada u klubu sigurno ne mogu imati nigdje na našim prostorima. Zato ne vidim razloga da onda to ne iskoriste, budu pravi profesionalci i na kraju, poslije treninga ili utakmice zadovoljni odu porodicama. Sve drugo je pogrešno.

U Evropi je preskočena prva prepreka. Na redu je duel sa Rio Aveom, a onda možda i sa Bešiktašom.

U fudbalu je sve moguće pogotovo kada se igra jedna utakmica i to na našem terenu. Međutim, kada se gleda realno zna se koje gdje, sa kojim koeficijentom i u kojoj ligi. Četvrti smo u Premijer ligi, a oni peti u portugalskoj, koja je po kvalitetu odmah iza Liga petice. Ipak, jasno sam rekao da nikom na Gradskom stadionu nećemo prepustiti ulogu favorita. Činjenica je da njihov doskorašnji igrač i najbolji strijelac Iranac Magdi Terami vrijedi bar dva puta više nego naša čitava ekipa, ali upravo to daje draž fudbalu. Treba se vratiti u istoriju i prisjetiti da Borac nije jednom, nego više puta bio upravo borac i izborio se u duelima sa daleko jačim timovima. Nikada ne treba zaboraviti 1988. godinu i finale Kupa Jugoslavije na stadionu JNA protiv Crvene zvezde.

Utakmice se igraju u specifičnim uslovima, uz jake higijensko-epidemiološke mjere i bez prisustva gledalaca. Dugo ste bili igrač, sada i trener, koliko Vam nedostaju navijači na tribinama?

Neprocjenjivo mnogo. Veoma je teško opisati šta bi nam značilo njihovo prisustvo. Pogotovo u seriji dobrih rezultata. Siguran sam da bi Gradski stadion maltene na svakoj utakmici bio pun. Međutim, iako nisu na tribini, znamo da su uz nas, a i mi uz njih. Dok god bude ovakva situacija pokušaćemo da se pridržavamo navijačkog slogana “Bod na strani, tri kod kuće, Borac čini nemoguće”. Taj procenat sigurno bi nas visoko vinuo na tabeli.

“Glas Srpske”