Ono što je građeno ciglu po ciglu 90 godina, urušilo se kao kula od karata. Sunovrat fudbalskog mezimčeta Krajine traje više od dvije decenije, uz sporadične bljeskove (šampionska kruna, Kup BiH), koji su samo bacili prašinu u oči i na kratko gurnuli pod tepih brojne nagomilane probleme. Šta i kako dalje?
Može li Borac o(p)stati, ili će poput mnogo većih klubova i od njega, krenuti u bolni put reinkarnacije od početka. Svijetlo na kraju tunela još niko ne vidi, a sve ono što prijeti banjalučkom premijerligašu u narednim danima izgleda jezivo, čak i strašno. Naš portal će u nekoliko nastavaka pokušati ući u srž problema, a od javnosti očekujemo da se uključi u raspravu,….
Čiji je Gradski stadion,a čiji Borik ?
Fudbalski klub Borac godinama ima maćehinski odnos Grada, iako je “siva zona” na sva zvona pokušavala iznijeti druge činjenice. U najboljim vremenima, Grad je za najveći klub u najpopularnijem sportu izdvajao oko 700.000 KM, a taj iznos, kako je kriza uzimala maha, spao i na mizernih 250.000 KM.
S druge strane Gradski stadion kao reprezentativni objekat ne samo u Banjaluci, već i u Republici Srpskoj ostao je na vjetrometini fudbalskih lešinara. Da nebi izgledao kako danas izgleda, godišnje je potrebno izdvajiti između pola miliona i 800.000 KM, a taj iznos Grad nikada nije davao! Uz sve to poslovni prostori na Gradskom stadionu i danas su pod velom tajne, a uživaju ih oni koji su pod kapom Administrativne službe grada Banjaluka, a FK Borac od toga nema nikakve koristi! Međutim, da bi hipotetički gledano, danas FK Borac poželio da nekome izda poslovni prostor, to se ne može bez amina gradskih otaca. Kada se pogledaju imena u gradskoj kući, jasno je kao dan da se već duže vremena vrte tri imena, (Rosić, Novaković, Šibarević), koji su dozvolili da Borac, a zajedno sa njim i banjalučki fudbal dotaknu dno. Nema dalje! Pogledajte stadione Krajine, Vrbasa, BSK-a, Omladinca, Naprijeda, Karanovca, Džaje, Rekreativa,….imate osjećaj da ste se vratili u vrijeme Montevidea, Moše i Tirketa. Na žalost, vrlo brzo se vratite u stvarnost i vidite da ste već duboko u drugoj deceniji 21 vijeka. Tri imena koja smo spomenuli za sve vrijeme (ne)rada primaju odlične plate, i kotiraju visoko na društevnim pozicijama, a da za to vrijeme nisu učinili ništa da banjalučki fudbal bude ako ne reprezent, ovakve Republike Srpske kakva je, onda barem u rangu sa ostalima. Čak ni to nije moguće!
Opet, s druge strane Banjaluka je kroz Skupštinu gotovo prije deceniju povela računa o “nekim” sportskim objektima. Pa je tako stvorena famozna “Javna ustanova Sportski centar Borik”, koja pod svojim okriljem zapošljava armiju radnika i neradnika koji su na budžetu Grada! Uz sve to za održavanje Borika, Mejdana i kuglane na Laušu, Grad donira 2.000.000 KM godišnje, a taj zahtjev za 2016. povećan je za još pola miliona! Ako pričamo o sportu, prije svega dvoranskom, rukometaši Borca su bili pred gašenjem, košarkaši, to je zabranjena riječ dok je ova vlast u Gradu, košarkašice isto tako,…ali novac redovno dolazi, da bi se servisiralo u privatne džepove.
Dva primjera, jedan uspješan, barem na papiru u financijskom smislu, u sportskom potpuni krah, a onaj drugi u minusu iz kojeg nikada neće izaći.
Ključ drži Administrativna služba Grada Banjaluka, koja godinama postavlja svoje kadrove u Uprave FK Borac, mnoge od njih i po nekoliko puta, a oni su na prvoj sledećoj sjednici podnosili ostavke (Rosić i Novaković), uz konstataciju “muko moja pređi na drugoga”. Sam naziv “Gradski stadion” je puka fraza, izgleda otrcan, jer taj Grad, po kojem stadion godinama nosi naziv, nije u njega ništa uložio. Borčev put ka ozdravljenju prije svega zavisi od jasnog stava Administrativne službe Grada Banjaluka, i opredjeljenja da li joj treba vrhunski klub za naše uslove, i solidan za evropsku priču. Kada se opredijele, sve ostalo zatvoriće se za nekoliko dana. Sat ističe, a Borac je još uvijek Gradski klub i sve kritike treba upućivati na tu adresu,….
U nastavku
“Vojnici Borca” do poslednje marke
Najgluplje sto sam cuo u gradu je HOCE OVI IZ KRUPE DA NAPRAVE ZGRADE NA GRADSKOM STADIONU…koji bolesni mozak to moze izjaviti…
Sport Radio i Sport klub u vlasništvu bračnog para Svjetlane i Željka Tica je od 2007. godine na vlastite račune primio oko 200.000 KM i kupio porodični stan. Svaka im čast sve je rađeno legalno to što su Vlada RS, Grad i mnoga druga Javna preduzeća ustanoive, klubovi vjerovali i plćali to je druga stvar. Za toliko novca Banja Luka je mogla modernizovati najmanje dva stadiona.
Veliki sportski radnici su uspjeli unistiti i turnir u malom fudbalu. Nekada je dvorana bila puna sada su u njoj samo oni sto igraju. Tica i njemu slicni sto “razumiju” fudbal. Ni postene lopte ne mogu nabaviti. Bitno da je plata redovna.
Svakako, Šibarević drži ruku na sportskom budžetu Grada. Donedavno je bio ekstremno radikalan, Šešeljova SRS, Radovanova slika je krasila zid u kancelariji Mljekare i ”kada je bila zabranjena”, odjednom je Šibarević perjanica SNSD-a, iz Piskavice je i svi o kojima su komentari nisu imali ideologuju nego interes. Nikakvi ratnici nisu pa se ne mogu očekivati u ISILU ali nebi iznenadili pojedinci kada bi se našli u pozicijama bilo koje ideologije sa pacifističkim opredjeljenjem, lični interes im je iznad svega zaključilo bi se po političkim manevrima.
To što se radi u SD ”Borik” je pod patronatom zvanične politike. Opozicija ne treba sprovoditi predizbornu kampanju u njenu korist radi pozicija DNS i SNSD. Istina kumovi Keserovići, otac general i sin zamjenik koma Manojla, su bili ”rame uz rame” sa Čavićem, njegova desna i lijeva ruka, pa se general ”prstrojava” u hodu u Stranku kod poslodavca Dragomiora Jovičića, pa da nebi bilo providno u DNS i u dogovoru sa kuma Manojlom sin dobija mjesto. Da Piskavićani su to, za koga danas provode kampanju ne zna se, ali da rade u korist pozicije sigurno ne, svoji su oni bili i ostali.
Daleko sam od rodnog kraja u daljini radim, ali znam, sve je tako. Neko dobro reče Piskavica, da, neću reći moja, nego naša Piskavica. Direktor Dvorane Borik Manojla Zrnić, doveo za zamjenika sina generala Dragomira Keserovića, inače svoga kuma. Oni znači sa ostalom pijanom svitom harče čak 2 miliona KM. E, da, a mnogima nije poznato da smo mi u Piskavici imali FK ”Slobodu” sve dok nam naši profesori doktori i generali nisu zauszeli pozicije u Banja Luci. Bacili su se kamenom na Piskavicu, evo ova dvojica zauzeli busije i harče 2 miliona KM iz budžeta grada jadna li vam majka. Ugasile su te veličine klub u Piskavici. Mnogi Piskavičani od nas vani smo spremni pomoći, ali ne daju Piskavičani koji su zaposjeli Banja Luku, e ti koji su skočili iz opanka u cipelu. Naš vrli komšija Radovan Piljagić rodom iz Piljagića je uredio prostorije kluba u Ivanjskoj i eno vidim na ovom portalu uspješno se takmiči, a Piskavici su prepreka Piskavičani na visokim pozicijama u Banja Luci. Za razliku od profesora doktora, trgovaca i koje kakvih fukara iz Piskavice koji u Banja Luci drže funkcije koji su se domogli zvučnih titula a bili su nikakvi u Osnovnoj, Radovan Piljagić je bio gospodin i kao fudbaler završio je elektrotehniku kao i sin mu je diplomirani inženjer elektrotehnike. Sina mu ne znam kažu da je kao i otac Radovan bio odličan fudbaler, ima negdje prelijepu kuću u centru Banja Luke, kažu sve je stvorio radom i nigdje se za njega ništa loše čulo nije. Zrnići, Keserovići i drugi su samo mali miševi a ”država” im je povjerila toliki novac. Zato je tako u banjalučkom fudbalu i sportu. Ipak se treba nadati da prolazi vrijeme takvih makar oni bili i moji Piskavičani.
Grad koji se odrekao svojih sportskih klubova za racun pojedinih tajkuna nije grad sporta nego Groblje sportskih klubova !!!!