Konkurencija za šampionsku titulu u Premijer ligi FS BiH će biti jaka ali šampionsku titulu će osvojiti Rođeni, izjavio je u ekskluzivnom intervju za Pravdubl novi napadač Veleža Đorđe  Pantelič.

Rad i napredovanje Đorđa Petrovića je zapažen iz redova Vojvodine u koju ga dovodi sportski direktor novosađana Dušan Grujić. Presudila su dva gola Pantelića na utakmici u kojoj je nosio dres omladinaca iz Etno sela Staniši protiv vršnjaka iz Vojvodine (3:3). Pantelić je do kraja školske godine pohađao prvi razred srednje Elektortehničke škole u Bijeljini, a ostala tri razreda je uspješno završio u Novom Sadu i stekao diplomu elektrotehničara smjer informatički. Dres Voše nosio je 5,5  godina ali pored  brzine, tehnike, nezadrživih prodora i golova u Vojvodini, nije imao strpljenja čekati pravu priliku u seniorskom timu, a pored primamljive inostrane ponude mladi, po rođenju Brčak je izabrao Radnik iz Bijeljini. Odabir je bio pun pogodak. Premijer liga je dobila jednog od najbržih napadača a u to vrijeme 21 godišnji Pantelić se uz asistencije često upisivao i u strijelce tima iz Bijeljine. Dovoljan razlog da na samom početku prelaznog roka počne trka za mladog napadača u kojoj je najbrži i najubjedljiviji bio Velež.

Kako je Velež bio uspješniji od Sarajeva o čemu smo pisali, otkrio nam je ekskluzivno  Pantelić lično.

Pored ino ponuda prošle sezone si odabrao Radnik a na pitanje iz Pravdebl, dali si nova zvijezda bijeljinaca odgovorio si preskromno, da nisi došao da te u Radniku gledaju kao zvijezdu nego da vratiš samopouzdanje. Kako komentarišeš taj svoj stav danas?

Baš tako kao ste rekli, došao sam u Radnik da povratim samopouzdanje jer sam smatrao da u velikoj Vojvodini nisam imao pravu šansu ali ni strpljenja da je čekam. Odbijanje ino ponude prošle a i ove godine je bio moj lični izbor, naravno da sam u tome imao podršku roditelja tako sam odabrao Radnik. Svakako da  imam tim koji mi pomaže u takvim odlukama i nema grešaka.

Naše informacije o brojnim domaćim ponudama su po svemu sudeći bile tačne, pišući o tome imali smo pouzdanu informaciju da je u trci za tebe Velež, ali da si najbliži Sarajevu. Narednog popodneva Amar Osim šef stručnog štaba Rođenih nam je potvrdio da si bio na prozivci i u Vrapčićima odradio prvi trening. Kako se dogodilo da Velež izbije u prvi plan ispred ‘’Bordo’’ tima, a nerazmuljivim nam se čini pnovo odbijanje primamljivih ino ponuda?

Znam da neupućene čudi što nisam otišao sa ovih prostora, ali fudbal sam doživljavao kao ljubav a prioritet je trenutno obrazovanje. Pri kraju sam studija na Fakultetu, (”DIF” u Novom Sadu), po okončanju tih nekoliko ispita ću razmišljati o inostranstvu. Tačno je da smo moj tim i ja bili danonoćno u pregovorima sa Sarajevom, išli smo na to da se dogovorimo. Međutim nismo se dogovorili. Bilo je i drugih ponuda tako i od Veleža, iznijeli su svoju ponudu, stvarno nam nije trebalo dugo dogvorili smo se na dan prvog susreta u prozivke. Presudni su bili planovi, ambicije i ciljevi koje su prilikom prvog kontakta iznijeli ljudi oko Kluba sa trenerom. Izražena želja i najviši ciljevi Rođenih su se poklopili sa mojim načinom razmišljanja i željom da dalje fudbalski napredujem. Situacija i stanje ne samo u, nego i oko Veleža su me oduševili. Prilikom prvih kontakata smo shvatili da se radi o najstabilnijem Klubu u Državi a što se svaki dan potvrđuje. Naš doprinos brzom opredijeljenju za Velež  su bile upravo te činjenice koje sam iznio.

Djelimično si odgovorio na slijedeće pitanje, kakvi su utisci o novoj sredini, kako si se snašao, kako si prihvaćen i primljen ?

Nemam dovoljno riječi da opišem kako sam prihvaćen, sve je savršeno, počev od svih ljudi u Klubu pa do navijača u gradu. Saigrači su me prihvatili kao da igramo godinama zajedno. Ti ljudi, navijači  koji me susreću u gradu iskazuju toplinu na svakom koraku ta pažnja taj odnos prema igračima  govori da je odnos pun ljubavi prema voljenom Klubu svjetlih tradicija o kojima je suvišno trošiti riječi.

Sudbina je htjela već u Radniku da ti trener bude fudbalska i trenerska veličina Vlado Jagodić, a onda si doživio da trener postane uzoran saigrač i kapiten Radnika Đurić. Kakav je osjećaj sada u Veležu novi fudbalski učitelj ti je nekadašnja fudbalska a danas trenerska legenda Amor Osim ?

Velika mi je čast i sreća što mi je sada trener gospodin Amar Osim po meni jedan od ne samo najvećih nego i najtrofejnijih trenera ne samo u Državi i na Balkanu. Pored stručnosti gospodin Osim ulijeva povjerenje i kao čovjek. Vrline gospodina Osima i saradnika  već u ovoj fazi pozitivno utječu na moj fudbalski razvoj i cilj da dalje učim i fudbalski napredujem. Do sada je sve sjajno, dobro se i kvalitetno radi, a što je najvažnije  u dosadašnjem dijelu priprema nema povreda.

 Sezona provedena u Premijer ligi je bila dovoljna da te učini adekvatnim sagovornikom za pitanje, ko će biti šampion Premijer lige u narednoj sezoni ?

Naravno Velež!, uslijedio je samouvjeren Pantelićev spontan odgovor  kome sam se od srca smijao a on se pridružio.

Ima li Velež na putu ka cilju, šampionskoj tituli konkurente ?

Narvno da ima, tu je uvijek aktuelni šampion Zrinjski, pokazali su na putu do titule kakvu dobru ekipu imaju. Borac se pojačao sa kompletnim stručnim štabom na čelu koga je gospodin Lalatović, koji je trenerskim kvalitetom ostavio trag u Klubu moje mladosti, Vojvodini. Borac je doveo značajna pojačanja. Naravno u igru za titulu se redovno uključuje i Sarajevo koje je preuzeo dokazani znalac  Peđa Dudić koji je Sarajevo ojačao sa par igrača. Tako da će nam nabrojane ekipe biti glavni konkurenti za titulu pa se nadam da ćenam duvati u vrat.

Znači cilj Veleža u narednoj sezoni je šampionska titula ?

Tako je, ali i da se uđe u Grupnu fazu Lige konferencija u organizaciji UEFA. Pošto krećemo od drugog pretkola sada čekamo protivnika. Veležove ambicije i ciljevi su uvijek visoki, ne samo šampionska titula nego i dupla kruna, KUP FS BiH. Otići što dalje u Ligi konferencija. Ponavljam svoje utiske koji su me opredijelili za Velež, sredina koja voli i živi za fudbal.

Rođen si u Brčkom krajem 1999. godine, da još jednom čujemo, od kuda u Vojvodini ?

Tako je rođen sam 29. novembra 1999. godine u Brčkom.   Tokom susreta Etno sela Stanišići za koje sam nastupao protiv Vojvodine a koji je završio neriješeno. Od  3 bio sam strijelac 2 gola. Taj susret pratio je Duško Grujić sportski direktor Vojvodine i sa nepunih 16 godina sam doveden u omladinske selekcije a suvišno je govoriti o veličini Vojvodine. Odluka da prihvatim ponudu i preselim u Novi Sad je bila pun pogodak. U Vojvodini sam proveo prelijepih 5,5 godina. Ostaje žal što nisam dobio veću šansu u prvom timu a uvjeren sam da bih je iskoristio. Nisam imao strpljenja čekati pravu minutažu i opredijelio se za ovaj put jer su za fudbalera u ovoj dobi važni nastupi. 

Koji su uslovi ugovora, ne mislim na finansijske već na vremenske ?

Usaglasili smo se da saradnju zaključimo na dvogodišnji period.

Na kraju bi u ime Pravdebl i svoje lično ime poželio tebi i klubu ostvarenje svih zacrtanih ciljeva, dobro zdravlje i  sreću.

Hvala na lijepim željama a moj ukupan dojam je da su planovi realni i ostvarivi.

Fascinantno je kako si poredao egzistencijalne prioritete, obrazovanje paralelno sa fudbalom, a dali razmišljaš o drugom životnom pitanju, bračnom ?

Rano je za bračni status, neoženjen sam, ali sam u vezi sam sa djevojkom.

Nećemo to tome pisati ?! Za slučaj da njoj bude dugo čekati bračnu priliku kao tebi pravu u Vojovidi. Ko zna oće li djevojka imati strpljenja?!

Smijehom je završio razgovor sa mladićem koji razmišlja kako o igri i tokom igre tako o obrazovanju. Takvi uspjevaju na svim poljima!