Ono što je nekada na prostoru bivše Jugoslavije bilo sasvim normalno, da jedan fudbaler cijelu karijeru provede u istom klubu, odavno je stvar prošlosti, i danas se malo ko sjeća takvih slučajeva. Igrači sada vrlo mladi, praktično na prvu ponudu, odlučuju da odu i potraže sreću u novoj sredini.

Jedan od fudbalera koji su se potrudili da ipak zadrže tradiciju vjernosti svom klubu je kapiten Ljubića Danko Segić koji cijelu karijeru nosi dres Prnjavorčana. Kako sam tvrdi, nema namjeru da mijenja sredinu iako je imao dosta poziva, čak i iz zemalja okruženja. 

– Nije da se hvalim, ali gotovo svake polusezone sam imao po nekoliko poziva da napustim Ljubić, a najozbiljnija je bila prije deset godina kada je na mom dolasku insistirala Inđija. Da ostale klubove iz okruženja, članove Prve i nižih liga ne spominjem. Svima sam se zahvalio i, iskreno, ne žalim. Odlučio sam se za sigurniju varijantu, da radim, a da fudbal igram iz zadovoljstva. Uostalom, posao sam i dobio zahvaljujući Ljubiću i zaista nije imalo smisla da tražim hljeba preko pogače. Istovremeno, kada god sam imao neki problem, klub i grad su mi izlazili u susret, tako da mi nije bilo teško da se odlučim da ostanem – počeo je priču Segić.

Za svo to vrijeme broj mečeva u dresu Prnjavorčana dostigao je zavidnu cifru. Taču evidenciju nema, ali je broj pozamašan.

– Žao mi je što ne znam tačno koliko imam nastupa, ali sam siguran da sam odigrao više od 350 seniorskih utakmica, možda čak i blizu 400. Kako sam karijeru proveo kao napadač, imam i lijep broj postignutih pogodaka, jer sam mrežu tresao više od 200 puta. Mislim da mogu da budem ponosan na ovo što sam postigao – kaže kapiten povratnika u Prvu ligu Srpske.

Ono što je specifično za Ljubić i Prnjavor jeste da ni Segić, baš kao i dobar dio njegovih saigrača, nisu napustili klub kada je na kraju sezone 2012/13. ispao iz elite.

– Ipak je Prnjavor mala sredina, svi smo zajedno odrasli, znamo se od rođenja i mislim da nije vrijedno izgubiti obraz i prijateljstvo za nekoliko stotina maraka. Zato smo se, većina nas, odlučili da ostanemo u klubu i podijelimo sudbinu sa Ljubićem. Na kraju smo se vratili u Prvu ligu i to je jedna vrsta nagrade za vjernost. Dobro je da smo se u prethodnom periodu u svim segmentima stabilizovali, a za to veliku zaslugu ima uprava kluba koja je imala nesebičnu podršku opštine i načelnika Darka Tomaša koji je i sam nekada nosio dres Ljubića – tvrdi Segić.

Nakon osam kola Ljubić se nalazi u sredini tabele sa 11 bodova, samo dva manje od trećeplasirane Alfa Modriče.

– Liga je dosta izjednačena, Rudar Prijedor je trenutno prvi, ali još nije igrao sa nama. Šalu na stranu, imaju najkvalitetniji tim, jedini su se izjasnili da idu na Premijer ligu i najveći su favoriti za prvo mjesto. Za povratničku sezonu naši rezultati su korektni, cilj nam je svakako opstanak ili pozicija u sredini tabele – otkrio je Segić.

Ono što je karakteristično za ekipu Ljubića jeste da ove sezone za prvi tim igra dosta mladih fudbalera.

– Generalno, imamo veoma mladu ekipu koja, bar za sada, igra dobro. Njih nekoliko je na pozajmici iz Borca, ostali su uglavnom iz naše škole, i za sada svi oni djeluju odlično. Svakako, posebna atrakcija je Mamadu Đalu, prvi tamnoputi fudbaler u dresu Ljubića – kaže Segić.

Nakon toliko godina igranja po terenima Republike Srpske osvrnuo se i na neke od fudbalera koji su obilježili njegovu karijeru.

– Definitivno, Srboljub Nikolić je bio najbolji igrač sa kojim sam igrao. Imao je sve što fudbaler treba da ima, dribling, brzinu, jak šut, skok, ma sve! Uz njega, uživao sam u igri sa Zoranom Deketom i Aleksandar Njegomirović, fudbalerima koju su za naše pojmove napravili pristojne karijere. Sa druge strane, nekako mi je najteže bilo igrati u Foči, dok mi je Rudar Prijedor uvijek bio neugodan i protiv njih smo redovno gubili u Prijedoru. Tu i tamo smo ih znali savladati u Prnjavoru, ali u gostima nikako. Opet, najviše sam volio gostovati u Trebinju, jer smo tamo obavezno išli na spavanje. Predivan grad i kvalitetan protivnik, sasvim dovoljno da čovjek bude srećan – prisjetio se Segić.

Za kraj, kapiten Ljubića otkrio je i tajnu do kada će biti aktivan fudbaler.

– Ma nije to nikakva tajna, igraću sve dok god budem mogao i dok god Ljubić bude računao na mene – zaključio je Segić.

Prvi het-trik

Danko Segić je dugo član seniorskog tima Ljubića i za to vrijeme bilo je i lijepog i ružnog. Ali, kuriozitet leži u tome da je ovom rasnom strijelcu het-trik iz Gradiške bio prvi u utakmicama Prve lige Republike Srpske.

– Za ovih petnaestak godina posebno pamtim dva detalja. Vodeći pogodak protiv Drine iz Zvornika na otvaranju novog terena u Prnjavoru (2:1), kao i ova tri gola u Gradišci. Interesantno, bio mi je to prvi het-trik u Prvoj ligi. U nižem rangu znao sam davati i po pet golova na jednom meču, ali u Prvoj tek sad sam uspio da postignem tri na istoj utakmici – kaže Segić.

“Glas Srpske”