Na redovnoj sjednici gradskog odbora grada Banjaluke, Partije ujedinjenih penzionera (PUP) na mjesto predsjednika izabrana je Božana Jokić, dosadašnji vršilac ove funkcije.

Prisustvovali su svi predsjednici mjesnih odbora iz Banjaluke. Na ovoj sjednici ukazano je na potrebu da se unaprijedi rad PUP- a, te da se mora pronaći način kako da se omasovi partija koja ima ogroman broj potencijalnih članova, jer penzioneri u Republici Srpskoj čine četvrtinu stanovništa . Na samoj sjednici je pored niza dobrih i konstruktivnih prijedloga bilo i razmišljanja kako političkim djelovanje partiju dovesti da ona bude parlamentarna kako na opštinskom tako i republičkom nivou. Odmah po završetku izborne sjednice razgovarali smo sa novoizabranom presjednicom.

Čestitamo Vam na izboru mjesta predsjednika Gradskog odbora grada Banjaluka?

– Kao prvo da se zahvalim i Vama i svima koji su glasali za mene, a i onima koji su mi čestitali izbor. Moram da kažem da sam spremna da se uhvatim u koštac sa velikim  brojem problema . U poslednjih nekoliko mjeseci intezivno smo radili na formiranju 15-ak mjesnih odbora na području grada, a novo rukovodstvo će prvenstveno morati raditi na daljnem uvećaju broja članova, jer samo na području koje nama pripadaju imamo gotovo 40.000 penzionera, a tek jedna četvrtina to jest 10-ak hiljda njih su članovi naše partije.

Koji su osnovni ciljevi vaše partije i koliko ste uspjeli razviti strukturu to jest obuhvatiti kvalitetne kadrove u vašu stranku?

– O tome se može dugo i naširoko govoriti, ali osnovno je da je pred nama borba za dostojanstven život penzionera kojih u Republici Srpskoj ima čak 257 hiljada što je gotovo četrvrtina stanovnika. Želja nam je da ta populacija koja je pošteno odradila radni vijek konačno bude ne podcijenjena i ponižena, već da se prema njoj odnose sa dužnim poštovanjem i da u svim segmentima društva zauzme svoje odgovarajuće mjesto. Nažalost, penzioneri su danas dovedeni na rub egizstencije, imamo najmanje penzije u okruženju, bez ikakvih subvencija koje ima ova populacija u drugim zemljama. Ima i do nas penzionera nekih stvari koje se moraju mijenjati, a toje da su danas članovi nekih partija koje im ne nude ništa sem poniženja.  Želimo da okupimo što veći broj ljudi i otvorimo im oči činjenicom da smo mi velika snaga ako smo udruženi u borbi za ostvarenje svojih ciljeva. Mi ništa ne tražimo što nam ne pripada i nema tu velike politike, već samo velika potreba da se borimo za sebe.

Postoji li potreba da se na nivou cijele Republike penzioneri što više ujedine kako bi njihova snaga brojnošću došla do izražaja?

– Cilj nam je ujediniti penzionere, pokazati im da im samo Partija ujedinjenih penzionera može svojim djelovanjem povratiti dostojanstvo. Znamo da smo mi opasnost za sve, a naročito vladajuću političku opciju, jer našim jačanjem oni gube dio glasačkog tijela kojenažalost kupuju jednim ručkom pod šatorima gdje peku volove i teku rijeke piva. Moramo dokazati da sve  te stranke rade ponižavajući nas iako smo ogroman potencijal, mi nažalost iz neke naivnosti glasamo za njih, a protiv sebe. E, tome mora doći kraj jer nas četvrtina miliona smo nevjerovatna snaga. Mi smo svojim radom stvarali materijalna dobra koja oni danas krčme i sami postaju njihovi vlasnici na vrlo nečastan  način, ne smijemo u tome učestvovati ako imamo ljudskog dostojanstva, a do njega je svakom poštenom čovjeku vrlo stalo. Nesmijemo i nećemo više da tolerišemo poniženja. Nesmijemo postati kao veliki dio naše inteligencije, koja se miri sa poniženjem, već dignute glave pokušavati i boriti se za dostojanstvo naše populacije.

Ni vi lično, kao ni ostali u PUP- u nisu zadovoljni stanjem u društvu a ni razvojem vaše Partije?

– Naravno, da nismo zadovoljni rezultatom. Kako tumačiti činjenicu da u Banjaluci  živi 40.000 penzionera, skoro polovina biračkog tijela, a već 12 godina nemaju u zakonodavnoj vlasti grada Banjaluke svog predstavnika, svog odbornika. Zato i jeste tužna činjenica, koja govori da penzioneri žive ispod svakog minimuma ljudskog dostojanstva. Subvencija na nivou grada uopšte nema. Nema ko da se bori za penzionere i jedino nam je preostalo ujedinjenje i borba na političkoj sceni za bolji život ove populacije. Dok ne postanemo faktor, kao što su to penzioneri u okruženju, ništa se neće mijenjati,  i dalje će penzioneri biti na margini ovog društva. A mi zaslužujemo poštovanje koje smo stekli svojim pregalačkim radom.

Vidosav Đurđević