Samozvani sportski direktor Rukometnog kluba Borac je u emisiji emitovanoj na Elta TV u ponedjeljak, 24. jula, između ostalog je govorio i o izgradnji klupske Sportske dvorane koja bi trebala da se uskoro izgradi!

On je tom prilikom toliko lupao i lagao o izgradnji te dvorane, a prava istina je sasvim drugačija.

Naime, još za vrijeme Milorada Karalića i pokojnog Mome Golića, dok je gradonačelnik Banjaluke bio Dragoljub Davidović, RK Borac je dobio neophodne Urbanističko tehničke uslove (UTU) koje je platio 7.150 KM, a onda se na tome stalo.

Kada je pokojni Miroslava Mikeša imenovan za predsjednika Borca zamolio me je da pomognem oko izgradnje te dvorane. Tehničke stvari sam uradio i pitao Upravni odbor kako dalje, jer nisam bio vičan tom poslu ali sam želio da pomognem jer je postojala velika želja svih u klubu da se to završi!

Zemljište za izgradnju dvorane dala je gradska vlast, a Miroslav Mikeš nas je obavijestio na jednom od sastanaka da se još moraju završiti razgovori o visini procenta koji na osnovu zemljišta pripada Gradu, a koji Borcu? Tu obavezu je na sebe preuzeo upravo Mikeš.

Mene su zadužili za projekat i investicije, a obzirom da taj posao nisam znao, Saša Čudić mi je dao određene smjernice.

Prvo je morao da se uradi idejni projekat u kojem morajud a učestvuju najmanje tri projektna preduzeća, potom treba da se formira klupska komisija koja daje prijedlog UO kluba, a tek kasnije dolazi do tendera!

Ja sam svoj dio posla korektno odradio, potom je napravljeno idejno rješenje koje je uradio diplomirani arhitekt Darko Hrsnić.

Upravni odbor je formirao komisiju na čijem čelu je bio Petar Perović koji je i inače bio građevinske struke i koji je u tom poslu zaradio penziju. Moje je bilo da pronađem investitora i ja sam pronašao ”Krajs-AG-Bazel”, inače vlasnika Vitaminke. Pogodba je bila da oni dobiju vanjske lokale za trgovinu, a oni su se obavezali da izgrade dvoranu od 5.000 mjesta, sportski muzej Banjaluke, kao i sve ostale prateće objekte, što se lijepo vidi iz kopije priloženog idejnog rješenja.

Inače, ovu kopiju protokola RK Borac je zaprimio 10. aprila 2007. godine pod brojem 159.

Tadašnji predsjednik Upravnog odbora Borca, prof. Dr Jugoslav Jovičić zakazao je sjednicu sa samo dvije tačke Dnevnog reda, izgradnja Borčeve Sportske dvorane, te pisanje nastavka klupske Monografije jer je i nakon nas dres Borca nosilo mnogo igrača, a i ostvareni su značajni rezultati na domaćoj i međunarodnoj sceni. Nju su trebali da napišu novinari Glasa Srpske, Tanja Papić Džakula i Darko Pašagić.

Na žalost, izgradnju dvorane minirao je onaj isti Saša Čudić koji je, izgleda, zaboravio šta je meni rekao o tome kako se vodi taj posao, a miniran je i drugi dio Monografije, što je uradio Neven Kopanja. To su podržali i svi članovi Upravnog odbora i nije pomogla moja opaska ”jadan je ovaj klub jer se izgleda svi vi bojite Kopanje”! Mada, moram da kažem da je on jedini koji je u klub donio keš!

U toj istoj emisiji na Elta TV, lažovčina Branković je izjavio kako Borac ne može da se bavi ugostiteljstvom ili privredom, što uopšte nije tačno! Rukometni klub Borac ima svoje preduzeće gdje je prvi direktor bio pokojni Momo Golić, i držali smo tada ćevapčinicu ”Kod Muje”, a sada je direktor tog preduzeća Veljko Malić. Lagao je on tada o još mnogo drugih stvari i pitam se do kada će ga držati na tom mjestu i ko ga uopšte i drži na poziciji direktora kluba?

Moram javno da kažem Vladimiru Brankoviću da uopšte ne poznaje istoriju kluba, a nalazi se na tako odgovornoj poziciji. Njegov prethodnik, Boris Đogo, što nije znao, pitao je onoga ko zna, ali je on izgleda sveznajući! Zato ga niko i ne zna u rukometnim krugovima i moram po ko zna koji put da kažem da je jadan klub koji je angažovao naznalicu i, što je još gore, lažova!

Pitam ga i šta će sada bez jednog od glavnih finansijera, Save Kovačevića, koji je napustio klub? Vjerovatno je čovjeku dosadilo njegovo stalno laganje!

Miro Bjelić