Borac je u velikoj krizi, rezultatskoj svakako, da li i u krizi morala i lažnih vrijednosti, pokazaće vrijeme. U vremenu u kojem živimo, sve se mjeri, vraća i plaća, a vrijednost ima rok trajanja, dok su upaljena svjetla reflektora, sve ostalo je lažno….

U tu priču smjestili bi i tri imena koja bi po svemu trebali imati mjesta u Borcu, a nemaju ga. Odgovor ne znaju ni oni, niti ljudi koji vode Borac, a pitanja je mnogo…

Fedor Predragović je dijete Borca, ali svaku pogrešnu loptu plaćao je salvom uvreda, ružnih komentara, iako je na plećima imao 18, 19…godina. Danas u 26-oj izrastao je u prvog pakera lige, preporodio je tuzlansku Slobodu, a njegove teledirigovane lopte imaju oči. Takvog danas u Borcu nema ni približno, usudili bi se reći, da je stigao blizu nivoa Branislava Krunića, kada je jednim potezom rješavao sve….

Nemanja Bilbija, isto dijete Borca, ali uvijek nekako su drugi bili preči, važniji, pa je valjda zato u dresu Zrinjskog postigao ravno 70 ligaških golova, od toga posljednji Borcu, donosio titule i Sarajevu, i Zrinjskom, otac mu živa legenda Borca, ali Nemanja uvijek daleko od Banjaluke.

Mladen Žižović nije banjalučanin, ali bi trčeći došao u istu, samo da ga neko zovne, a trener je, ne pred kojim je budućnost, već on je već u njoj! Mlad, pun znanja, obogaćeno odličnom igračkom karijerom, ne plaši se izazova, a Borac bi mu i te kako bio.

Potpisnik ovih redova duele sa Zrinjskim i Leotarom gledao je sa istočne tribine, i bilo mu je poprilično neprijatno, kada je od običnih navijača čuo istu priču, zašto u Borcu nema mjesta za navedene. Kada je Živković promašio mrtvu šansu u nadoknadi protiv Leotara, neko dobaci: “Ovo bi Bilbija i kurcem dao“. Meleg davi, loptu a Zrinjski igra: “Dovedite Fedora, da vas prvo nauči titirati loptu preko 10, pa onda ostali elementi”, dobaciše navijači.

Kako god da bude, oni igrački i trenerski imaju mjesta u Borcu, sada je samo stvar struke, koliko daleko vidi, ili ne vidi, ili ne žele da vide….