Iako ima tek 24 godine, rođena Banjalučanka Sonja Udovčić može za sebe reći da je ostvarila američki san, koji u godinama pred nama može postati samo blještaviji, glamoruzniji…
A njena priča na početku nije se razlikovala nimalo od mnogih drugih, koji su i danas na istom mjestu. Sonja je sa 13 godina počela trenirati odbojku, prvo u OK Inova, a potom u BL volej. Završila je Gimnaziju, upisala DIF, studirala dvije godine, a onda počinje filmska priča…
– Prije dvije godine na poziv trenera Flavije, koja je gledala moje utakmice na CD-u, obrela sam se u Sjedinjenim Američkim Državama. Dobila sam ponudu koja se teško odbija, to se u SAD zove puna stipendija, koja podrazumijeva smještaj, hranu, školovanje i naravno igranje odbojke. Inače sam na koledžu Lin, u gradu Bokja Raton, to pripada Floridi, i nalazi se na oko sat vremena od Majamija – započinje priču Sonja Udovčić.
Do kraja studija ostala joj je još jedna godina, a njen smjer je medijska praksa i fotografija.
– Igram koledž Diviziju 2. Možda ne izgleda tako, ali gotovo smo kao profesionalci. Svaki dan dvočasovni treninzi, potom poslijepodne teretana, dvije do tri utakmice sedmično. Igrala sam i Premijer ligu BiH, ali nivo odbojke ne može se porediti. Mnogo je brže, dinamičnije, pa i napornije “preko bare” – nastavlja priču Sonja.
Naime, Sonja Udovčić proglašena je MVP komplet koledž lige!
– U našem timu igraju tri djevojke iz Brazila, potom Francuskinja, još jedna djevojka sa naših prostora (Srbija), ali i iz svih krajeva Amerike. Priznanje koje sam dobila smatram kolektivnom nagradom, jer u odbojci pojedinac bez tima ne može ništa – skromno kaže Sonja.
Svoj put već je izabrala, sada samo treba da ide utabanim stazama uspjeha.
– Planiram se zaposliti i ostati u SAD i poslije školovanja. Što se tiče odbojke, još je rano govoriti, ponuda ima, ali imam obavezu da dok sam na koledžu, ne mogu nigdje preći. Tako da za sada ostajem u Linu, a poslije ćemo vidjeti. Na dobro se lako čovjek navikne – ističe mlada Banjalučanka.
Sport donosi pobjede, ali i poraze, koji su sastavni dio igre. Sonja ima zanimljiv način kako “preboljeti gorčinu” poraza.
– Kada izgubimo, kolektivno odemo do prelijepih pješčanih plaža koje su na 10-ak minuta od koledža. Tu bi i “mrtvac progovorio”, pa onda i nama nije teško da se malo razvedrimo i krenemo dalje, jer te pješčane plaže su zaista nešto najljepše što se može vidjeti – poručuje Sonja, koja pored svih obaveza trenira i djecu tri puta sedmično.
A život u Americi, iz našeg ugla, i te kako je zanimljiv…
– Odem kod kolegice koja ima bazen, odjednom u njemu otrovna zmija. Uspjeli smo je izbaciti, ali nije ti svejedno. Nedavno, u kampusu stazom ide aligator, zamislite to kod nas… Što se tiče politike, prate se tamo razna dešavanja, ali daleko je to od nas. Kod njih je borba između republikanaca i demokrata. Sat vremena rasprave, i onda svako svojim putem. To je Amerika – priča Sonja.
Ljeto će provesti u Banjaluci, a u avgustu ponovo putuje u SAD. Kreću pripreme, a potom i studije.
– Tamo se puno cijeni praksa. Јa sam izabrala RTRS da steknem praktično znanje. Želim da vidim kako vaša medijska kuća funkcioniše. Mogu da kažem da vam je jako zanimljiv rad na portalu. Kasnije ću da upoznam i čari TV novinarstva. Sigurno da ću imati šta prenijeti kolegama kada se vratim u Ameriku – ističe Sonja.
“RTRS”
Nema komentara