Ljuban Antonić više nije igrač novigradske Slobode!

Kulminacija je to višemjesečnog neslaganja Antonića i uprave kluba, pa je pala i definitivna odluka o raskidu saradnje. Antonić je jedan od najbolji fudbalera novigradske Slobode, već duži niz godina, imao je ponude drugih klubova ali je uvijek ostao vjeran svom matičnom klubu. Uprava najstarijeg kluba u Republici Srpskoj, FK Sloboda i nadležnih iz Opštine Novi Grad, brzo će Slobodu pusti „niz vodu”ako se nešto drastično ne promijeni.

-Slobodu klub koji volim najviše i u kojem sam čitav život, izuzev šest mjeseci provedenih u Premijer ligi, a razlog je nekorektnost uprave i rukovodstva kluba prema meni i nepoštovanja mene samog sa njihove strane.

Da li to znači da ideš u neku drugu sredinu?

-Moji planovi za budućnost nisu vezani da ganjam neku fudbalsku karijeru. Od toga sam odustao i posvetio se porodičnom poslu, koji želim da održim. A fudbal ću sigurno igrati dok god me zdravlje služi. Gdje? Ma nije važno, nije važno ni koliko me plaćaju, ali bitno da me poštuju i cijene.

Da se malo prisjetimo tvoje fudbalske karijere?

-Imao sam 5 godina kad sam otišao na prvi trening. Išao sam korak po korak. Naravno, porodica mi je bila najveća podrška i uvjek su me znali savjetovati na pravi način, pa tako i što se tiče fudbala moje najveće ljubavi.

Koju ćeš utakmicu pamtiti?

-Ima jako puno utakmica koje ću pamtiti i svaka od njih ima svoju težinu, ali zasigurno u vrhu se nalazi baraž susret za opstanak u Prvoj Ligi RS sa Jedinstvom iz Žeravice.  Imao sam 19 -godina, pobjedili smo u gostima 0:2, postigao sam pogodak  i bio je penal nadamnom.  Na neki način bio sam krivac što je  Sloboda ostala  u Prvoj ligi, gdje smo samo nakon 6 mjeseci bili jesenji prvaci. Od pakla i ponora do raja,  i na kraju, izgleda da je taj ponor neizbježan, koliko god se mi igrači trudili…..

G. Popović