Ko je bio na promociji monografije “Garda duša Republike Srpske” autora Željka Dakića u Banskom dvoru u Banjaluci, koja govori o slavnom putu Prve motorizovane Gardijske brigade Vojske Republike Srpske, salu je napustio suznih očiju!

Atmosfera dostojanstvena, vrijedna Hičkokovog filma, u kojoj su ponos, gordost, ali i ponizonost malog sprskog čovjeka u slavnom put mladih gardista predstavljeni prvi put u jednoj publikaciji, a sve opet na ivici suza, tišine i dostojanstva u prepunom Banskom dvoru, mogli su se nožem sjeći, jer pričalo se o ratnom putu 18-godišnjaka, i onih godinu ili dvije dana starijih, koji su bezbrižan život, i prve momačke podvige zamjenili za pušku i usklik na usnama da se brani otadžbina.

Na tom putu slobodu nije dočekalo njih 117, koji danas u “nebeskom ešalonu” podsjećaju sve nas zajedno da sloboda nije skupa sve dok se za nju ne mora život dati. To najbolje znaju pripadnici Garde….

A posebno emitovan trenutak bio je kada je mlada diva iz Zvornika Anđela Kulić, inače ćerka jednog gardiste veterana otpjevala pjesmu “Slava gardistima”, koja je nekoliko puta prekidana aplauzima svih prisutnih, a njih nije bilo malo, jer velika Sala Banskog dvora bila je pretijesna da primi sve gardiste, porodice živih, ali i onih koji su svoje živote utkali u Srpsku.

I dok su išli stihovi “i moj je otac bio je među njima”, na video bimu su se mijenjale slike 117 Obilića, koji su svojim životima zadužili Republiku Srpsku.

Zaigrala je suza u oku mnogih, pa ni moderator programa Rajnat Majstorović, takođe gardista nije mogao sakriti emociju. Salom se čuo samo tihi uzdah.

Slava svim Gardistima, i uživajte u anđeoskom glasu Anđele Kulić……