Poraz od Sarajeva pomalo je razočarao sve ljubitelje fudbala koji naginju ka “crveno-plavoj” boji, ali to ne znači da bilo koga treba razapinjati na Gradskom stadionu.

Jednostavno, i porazi, kao i pobjede su sastavni dio igre, života jednog kluba, koji ovu godinu može pamtiti samo po uspjesima, pa taman da izgubi sve i jedan zvanični meč do kraja godine!

Eto, toliko je Borac zaslužio da svi budu uz njega, jer slijedi nastavak evropske priče, a ono što bi trebalo biti prioritet, jeste domaći šampionat i način da se stignu Sarajevo, Zrinjski i svi oni koji su trenutno ispred čete sa Gradskog stadiona.

Protiv Sarajeva se poklopilo mnogo toga što nije trebalo, promašen penal, nesrećni termin utakmice (16.00 časova), koji je kumovao da tribine Gradskog ne budu ni izbliza popunjene kao što bi trebale, jer ruku na srce nakon sumornog vremena i više od 10 dana kiše, ta subota je bila idealna za sve drugo, izuzev za fudbal.

Ipak, to nije nikakav alibi.

Ono što obični navijač može zamjeriti i treba banjalučanima jeste manjak borbenosti tokom cijelog meča. Nije se grizlo do kraja, i to su svi vidjeli, i tu opravdanja nema, ni za koga, počevši od igrača, preko Stručnog štaba, pa do Uprave koja je sklopila sve njih u jedan kolektiv. Izgubiti se može, ali želja i volja moraju postojati svakog sekunda tokom 90 minuta igre. Sve drugo je čisto zavaravanje.

Prilika za popravni biće mnogo, počevši već od ovog vikenda. Želja mora biti pokazana, i uz kvalitet i sve ono što Borac posjeduje kao klub u ovim vremenima, trebali bi biti sasvim dovoljni da se jedna izgubljena bitka pretvori u dobijeni rat. To fudbalska Banjaluka zaslužuje više nego ikada.

I kada svi vidimo tu želju, onda nemojte sumnjati da će tribine biti ispunjene do posljednjeg mjesta…..